Ovih se dana težina nakuplja u porama postojanja. I kao da nam sve emocije ovih dana svojim pritiskom nastoje objasniti:

Život nije ono što vidiš.

Ponekad nije ni ono što osjećaš.

Ni onaj dio u kojem “trgaš” sebe.

Ni oni dani koji su loši, a prolaze.

Ni one misli s kojima se boriš.

Sreća nije ono što vidiš.

Dok stojiš u nagomilanim redovima tuđih reklama.

Izlozima koji i nisu tvoji.

Očekivanjima koje sam sebi zadaješ.

Ljubav nije ono što vidiš.

Dok gledaš nasmijana lica parova sa slika.

Ili slušaš o savršenosti nečijih života.

Depresija nema lice.

I najčešće se krije iza osmijeha.

Možda te taj osjećaj u tebi ovih dana tjera da zastaneš. Osvrneš se oko sebe. Pogledaš duboko u sebe da bi mogao vidjeti dubinu drugih. Oslušnuti dio svog postojanja i ono najbitnije: razumjeti.

U društvu koje neprestano osuđuje i prosuđuje, kronično nedostaje razumijevanja. Slušanja. Potpore. Jer nije sve onako kako se čini. Možda nije uopće.

I zato ovih dana znaj da je sasvim u redu da te preplave emocije. I da uvijek postoji netko tko brine o tebi. Čak i kada se čini da izlaza nema. Moraš znati da si taj “izlaz” ti.

 

Sanja Paraminski Aisha