Ovih se dana težina nakuplja u porama postojanja. I kao da nam sve emocije ovih dana svojim pritiskom nastoje objasniti:
Život nije ono što vidiš.
Ponekad nije ni ono što osjećaš.
Ni onaj dio u kojem “trgaš” sebe.
Ni oni dani koji su loši, a prolaze.
Ni one misli s kojima se boriš.
Sreća nije ono što vidiš.
Dok stojiš u nagomilanim redovima tuđih reklama.
Izlozima koji i nisu tvoji.
Očekivanjima koje sam sebi zadaješ.
Ljubav nije ono što vidiš.
Dok gledaš nasmijana lica parova sa slika.
Ili slušaš o savršenosti nečijih života.
Depresija nema lice.
I najčešće se krije iza osmijeha.
Možda te taj osjećaj u tebi ovih dana tjera da zastaneš. Osvrneš se oko sebe. Pogledaš duboko u sebe da bi mogao vidjeti dubinu drugih. Oslušnuti dio svog postojanja i ono najbitnije: razumjeti.
U društvu koje neprestano osuđuje i prosuđuje, kronično nedostaje razumijevanja. Slušanja. Potpore. Jer nije sve onako kako se čini. Možda nije uopće.
I zato ovih dana znaj da je sasvim u redu da te preplave emocije. I da uvijek postoji netko tko brine o tebi. Čak i kada se čini da izlaza nema. Moraš znati da si taj “izlaz” ti.
Sanja Paraminski Aisha