Uvek sam činila baš sve, da ne vidim sebe. Čak i kada bi moje zelene oči prodorno gledale u ogledalo, nisam videla ono što vide drugi. Videla sam nešto što mi se nije sviđalo, i jedino sam bila koncentrisana na to, pa sam ga zato i izbegavala.

To nije imalo nikakve veze sa spoljašnjim izgledom. Videla sam svoje osobine koje nisam mogla da podnesem, a previdela one pozitivne, koje me čine jedinstvenom. Videla sam sve greške iz prošlosti koje su me progonile, svaki put kada sam se pogledala. Mogla sam da gledam u ogledalo, a da i dalje ne vidim osobu koja stvarno jesam, osobu vrednu ljubavi.

Sećam se jedne drugarice, koja je znala da komentariše kako mi je ogledalo musavo i umrljano, a ja bih na to samo rekla – pa šta? I ne bih ga ni tad očistila. Ona ga je glancala umesto mene, jer je uvek na sebi imao neki zaostao masan sloj prošlosti. Mislila sam da je to do ogledala, da je prosto takvo. Dok nisam na poklon dobila “magično” ogledalo.

Znate, ja ne verujem u magiju. Verujem u ono što vidim, čujem i osetim. Ja sam vrlo taktilna. Potrebni su mi materijalni dokazi. I odmah sam pomislila, kakva glupost! Samo mi još fali neko magično ogledalo! Moram odmah da ga se otarasim!

Ali znate, kopkalo me je malo. Ako je stvarno magično, mislim, zar bi bilo strašno da samo jednom probam? Da mi ispuni neki želju, ovo ono. Jer dete u meni želelo je da se igra sa ogledalom, odrastala sam uz Diznijeve crtane filmove.

Ipak, to ogledalo je čamilo na mom zidu mesecima, i iako nikad nisam pogledala u njega, ono je očigledno videlo mene. Videlo je kako se smejem i plešem, videlo je kako slikam i kako se šalim. Videlo me je kako se radujem sočnim mafinima sa borovnicom i prelivom od čokolade, i kako pevam karaoke sa najboljom drugaricom.

Dok jednog dana nisam počela da skidam ustajale slojeve ličnosti. Možda me je na to naterao povratak Saturna ili baš ovaj retrogradni Mars, ipak je na mom zidu visilo magično ogledalo. I ja sam prvi put videla svoje lice. Znate, nikako mi se nije svidelo to što sam u njemu videla, pa nije ni čudo da su se sva moja ogledala ranije razbijala, kada sam imala toliko besa i mržnje prema sebi.

Mislila sam da ako odbijam nešto da vidim, što me boli ili koči, to će nestati samo od sebe. No, postajalo je sve jače, dok ništa drugo nije preostalo. Ipak, sva osećanja su u redu, i normalno je da ih osećamo. Kvalitetan život ne podrazumeva samo sreću, nego rapsodiju svih emocija i njihovu disonantnost.

Retrogradni Mars u Škorpiji učinio je da moj bes usmeren prema sebi postane opipljiv i vrlo uočljiv, iako sam činila sve da ga prikrijem. Trebalo je samo da prihvatim i otpustim. Ogledalo nije lagalo. Nisam volela sebe. Molilo me je da to sada, po prvi put u svom životu, krenem da radim, da bi magija već jednom konačno mogla da počne.

I tako, sačekam priliku kad nikog nema kod kuće i da to magično ogledalo oživi. I dalje nisam verovala sebi, pa sam odlučila da verujem njemu. Mislim, možda je to i pametnije, jer ipak me vidi iz nekog drugog ugla. Jer ja nosim i sočiva i naočare, pa tehnički, stvarno niti ne vidim dobro.

Retrogradni Mars me je naučio da vidim svoju energiju i gde da je usmeravam, potpuno realno i konstruktivno. Jer znate, ako ogledalo usmerite ka cveću, videćete u njemu puno cveća. Ako ga usmerite ka Suncu, videćete puno Sunca, i čak i fizički osetiti kako vas greje. Ono će uvek pokazivati naš odraz, ali ne onaj spoljašnji nego onaj koji smo skrojili kroz prizmu stavova i grešaka iz prošlosti, koje i dalje nepotrebno vučemo za sobom.

Zato imamo druge ljude, kao naša ogledala, i oni se ponašaju u skladu sa frekvencijama koje nosimo u sebi, ukazujući gde je još potrebno da rastemo i da se menjamo. Ponekad samo treba da pogledamo sebe duboko u oči. Tako je jednostavno, ali ipak, retko ko to još radi.

Sada kako Mars konačno kreće direktno moći ćemo da vidimo gde smo usmeravali energiju ovih zadnjih par meseci i kuda ona dalje odlazi, kao i to da li je potrebno da je malo preusmerimo.

Ako vam je tranzitni Mars bio u prvoj kući, kao meni, mogli ste sve svoje vreme i snagu trošiti na sebe, u smislu izgradnje nove ličnosti. I dobro ste uradili, ako ste to činili sa ljubavlju, jer će vam ona sada biti kao bumerang vraćena. Oni, kojima se Mars kretao u drugoj kući, možda su radili na svojim ciljevima i težnjama, a sada konačno vide da se stvari pomeraju sa početne tačke.

Oni, kojima je Mars šetao u trećoj kući, možda su svu energiju trošili na komunikaciju sa prijateljima i sada će videti kako stvari stoje, ili ako se kretao četvrtom kućom, možda ste krečili i renovirali stan, a sada majstori napokon odlaze.

Ako vam je Mars tranzitirao petom kućom mogli ste energiju usmeravati na ljubav. Iako stvari nisu išle skoro pa nikako, sada vidite koje su vaše mogućnosti, a strast se ponovo oživljava. Oni kojima se kretao u šestoj kući, mogli su menjati ishranu i prolaziti kroz neki zdravstveni režim, koji je tražio suzdržavanje i odricanje, ali sada medicinski pregledi pokazuju da se konačno isplatilo.

Ako vam je Mars bio u sedmoj kući energiju ste pokušavali da usmerite na partnerstvo, ali ta druga osoba nikako nije bila dostupna, a ako je bio u osmoj kući, morali ste proći kroz neki gubitak ili operaciju, i sada se oporavljate i vraćate uobičajenim aktivnostima.

Oni kojima je Mars prolazio devetom kućom, možda su počeli da uče nešto što im je zadavalo mnogo muka ili su želeli da putuju, ali su to samo bili planovi, koji će napokon moći da se realizuju, a oni sa tranzitom Marsa kroz desetu kuću mogli su usmeravati energiju na karijeru, ali nije bilo feedbacka na koji su ciljali.

U slučaju da vam je Mars boravio u jedanaestoj kući, moguće je da ste se fokusirali na neke velike želje ili planove za budućnost, a u dvaneastoj nikako niste znali kuda ta energija otiče i zašto loše spavate.

Sada je svemu tome tome došao kraj i status quo konačno prestaje da važi. Magično ogledalo u vašim rukama pokazaće vam jasno da li je ta energija bila usmeravana konstruktivno ili destruktivno. Pokazaće vam ono što već i sami znate.

Ako smo energiju usmeravali u destrukciju, dobićemo je još više, a ako smo je usmerili na ljubav i pozitivnost, biće nam tako i uzvraćeno. Ako u ogledalu vidimo sebe kao osobu punu ljubavi, tako će nas videti i drugi. Ako ne volimo sebe, nailazićemo na ljude sa kojima slaganje neće biti lako, sve dok nas ti susreti dovoljno ne uzdrmaju da svoje sporazume krenemo menjati.

A ja ću vam zamoliti da izvadite vaše ogledalo. Da, baš ono najlepše koje imate, i da obrišete prašinu sa njega. I zatim da pogledate duboko u svoje oči i kažete sebi – da ste uspeli! Da možete sve što želite, ako vidite sebe jasno. Kada skinete veo sa očiju. A kad to kažem, ne mislim na ono da svi imamo neke mane ili komplekse, nego da vidite sebe u savršenstvu koje postoji u vama. Jer vi ste savršeni i jedinstveni baš takvi kakvi jeste.

Možda vam to nikad niko pre nije rekao, ali ja ću vam reći, jer je istina. Ne moram nikad da vas upoznam, ali ja to osećam. Znam da ste zaboravili da imate tu magiju u sebi, ali eto, ogledalo će vas takođe na to podsetiti. Jer magija ogledala nastaje zahvaljujući vama.

Dok ne vidite svoju unutrašnju i spoljašnju lepotu u njemu, to je samo obično ogledalo. Vi ste taj čarobni sastojak koji menja realnost! Zato samo gledajte svoje lice i budite dobri prema sebi, a oni vredni uskoro će moći da čuju reči koje kažu – “Ti si svoje najveće remek delo. Budi zahvalan na tome i uživaj, jer to je smisao života.”.

 

Maja Lazić