Gubitak stvara patnju i bol, izaziva nesigurnost, a time i nemogućnost za nove početke. Teško je prihvatiti da odjednom sve postaje drugačije. Nije lako prihvatiti istinu i krenuti dalje putem sudbine na kojem nam dolaze nove situacije. Potrebna nam je velika snaga za novi početak, a pritom ljubav u srcu i dalje nositi, i znati je pokazati.

Blagoslov treba znati dati, i sebi i svima oko sebe. Blagoslov za novi dan, za ono što se ne vidi, ali čeka nas na novom putu. Iako, kad do neke tragedije dođe, teško je biti zahvalan na životu i za postojanje svega što je dotad bilo, kao i na tome što se sada zbiva. Zbog gorčine i ljutnje koje se javljaju, kad se treba oprostiti od nekoga, nije lako zadržati ono najljepše zadržati – ljubav.

No, dozvoli sebi da svaki te tvoj put vodi naprijed, s ljubavlju. Ne vraćaj se na staro. Svaki novi korak neka te vodi istom cilju, jer prošlost je prošlost i ostavi je tamo, a budućnost još nije stigla. Hodaj stabilno, osjećaj jače, slušaj srce i prati svoj put sudbine.

Kraj nije kraj, jer ljubav je u srcu duše koja voli. Anđeli znaju zašto, pitajte ih. Zamolite ih da vam kažu kako da budete jači, i pokazat će vam put. S ljubavlju će vas voditi, tješiti, suze brisati, oprostiti i naučiti vas što je ljubav, te u zagrljaj iskrene ljubavi dovesti.

* * *

Odlaskom dragih osoba iz naše blizine postajemo nemirni i puni boli zbog rastanka, a mnoga naša pitanja ostaju bez odgovora. Pitamo se – zašto se to moralo dogoditi? Iako je odgovora jako puno, niti jedan u tom trenutku nije za vas pravi ni odgovarajući. Uvijek postoje one neke misli – moglo se drugačije, nije trebalo tako da ispadne… No, pustimo anđele da nas vode do odgovora, da shvatimo zašto se sve dešava, s razlogom.

Drage osobe koje su otišle imaju za to razlog, svoj sudbinski put i predviđeno vrijeme boravka s nama i svojih zadaća na zemaljskom planu. Duša sama bira svoj put rastanka i odlaska sa Zemlje, za nju nema preranog odlaska, jer sve je stvar još davne odluke prije dolaska na ovu planetu, i iskustva koja je morala proći u ovom životu.

Pomolimo se za duše pokojnika i zahvalimo za bogatstvo koje su nam ostavile svojim prisustvom! Zahvalimo anđelima za ljubav i utjehu, kojom nas čuvaju i vole na našem životnom putu!

* * *

Život je pun nepredviđenog, svega što nas “udari kao grom iz vedra neba”. Nekada smo pogođeni amorovom strelicom i na nas se slije kiša ljubavi, nakon koje počnu nicati plodovi ljubavi i uspjeha. No, nekada nas “munja” bolno pogodi, u naše najmilije, u naš dom…

Munja brzinski sve mijenja i onda s nevjericom gledamo u sve ono što je učinila, i nismo u stanju zadržati i vratiti ono što volimo. Nakon bolne munje teško je više vjerovati u nešto dobro, kao i što nam je teško povjerovati kad nešto bolno konačno krene odlaziti i nestajati.

Nakon munjevitog tornada slijedi nam čišćenje. Ostatke sakupljamo, bacamo krhotine, a ostaje samo ono što je moglo izdržati te snažne udarce koji su nas pogodili i izokrenuli nam temelje.

Obitelj u slozi i iskrenoj ljubavi najčvršći je naš temelj, koje nikakvo nevrijeme, munje i gromovi ne mogu uništiti. Mogu ga narušiti i odnijeti neki njegov dio, mogu čvrsto željezo  plamenom zagrijati, ali ga neće do kraja istopiti. Zato, gradite zdrave obiteljske temelje, a one stare obnovite i učvrstite.

Anđeli će vam u tom naumu pomoći s ljubavlju, a četiri arhanđela dom će vam zaštititi. Pozovite arhanđele Mihaela, Gabriela, Rafaela i Uriela da svjetlošću svojom obasjaju i krilima sa svih strana zaštite vaš dom od svakog zla.

Ljubav neka bude utkana u svaku vašu misao!

* * *

Ima perioda kada se ne može utjecati na događaje, kada mislimo da izbora nema. Ima dana kada se dešavaju neplanirane situacije, a sve nam zamišljeno propada. Kada nam se sruše iluzije, a izgubi se nada. Tada pred sobom ne vidimo novi put i bolje mogućnosti, nego samo želimo promijeniti dio prošlosti, a ona se promijeniti ne može.

No, svaki dan ima svoju noć, snove i buđenje. I onda ponovno ulazimo u novi dan, drugačiji. I on se događa planirali ga ili ne, ali i isto tako on ne čeka one koji su stali i ostali začahureni u danu bez vidljive nade.

Svaki dan nosi svoju svjetlost i nove zadatke, samo treba otvoriti oči i pogledati. Potrebno je umiriti um i pustiti svjetlost da nam svojom toplinom usmjeri hod prema izlazu. Pođite iz neviđenog u viđeno, jer izlaz uvijek postoji!

* * *

Buđenje je radost, jer je početak novog dana, novih mogućnosti, svega onog što možemo dati drugima, te i sami dobiti. No, nije svakome radost u buđenju, jer jutro nekima donese tugu, podsjeti ih na nesreću koju su doživjeli zbog nekog gubitka.

I kada se desi rušenje dotadašnje sreće, krenu i pitanja po glavi, vraćanja u prošlost, analiziranja svega proživljenog i propuštenog. Dolaze tada i sjećanja na sitnice koje su na kraju postale krupne i “pukle” u stvarnost, koja je potom zaboljela i zamaglila izlaz.

Najgora stvarnost koju doživjeti možemo gubitak je dragih osoba zbog bolesti, kao i otkrivanje bračne nevjere i rušenja zbog toga obiteljskih temelja, koji su nas čvrsto dotad držali u dobre i loše dane. Naravno, postoje i materijalni bankroti, kada ljudi ostaju bez krova nad glavom, a tu su i sveopća razočarenja u državu i sustav.

Znam da ima onih koji u svoj tuzi i jadu ne vide izlaz, i gube svaku nadu za rješenjem i istinom, ali vjerujte u taj dan u kojem će nam sve postati jasno, i kada ćete hrabro krenuti u izazove sutrašnjice. Taj dan kad-tad dođe, samo treba prihvatiti sadašnju situaciju, i živjeti sada.

U molitvi anđelima bliži smo odgovorima. Oni s ljubavlju tješe svačije srce, oni znaju zašto se nešto događa, i poznaju dušu!

S ljubavlju,

 

Vesna Malović – Gagga