Stranac, veliki putnik, namernik, dolazi slučajno u vašu svakodnevnicu. I postaje sam po sebi doživljaj, nešto ne obično, čudno, uzbudljivo. On je drugačiji, video je razne zemlje, poznaje razne običaje, dobronameran, vedar, podario je osmeh i otišao dalje…

I čini se da se nije desilo ništa, da on nije učinio ništa, osim što  je poželeo dobar dan i ispričao kako sledi svoj san.

Međutim on sam po sebi je razbio svakodnevnicu, on je onaj dašak ne očekivanog, onaj dokaz mogućeg, da život nije skučen, da uvek postoji nešto drugačije, da je promena moguća, da uvek ima izbora.

On je podario nadu, raširio misao, ponudio ona dnevna maštanja, probudio radoznalost, zapitanost, želju da se vidi više, sazna više, bude više.

I nije više toliko bitno da se uklopiš u okolinu, nije više strašno biti drugačiji, važno je verovati, pratiti svoj san, do kraja sveta, nasmejan.

I misao postaje široka, plemenita, optimistična, ona sad zna da ima izbora.

Misao  je spremna da poveruje, da ako je i ikad bila skučena, zaglavljena u svakodnevnici, logici, sitnim proračunima, da postoji nešto više, da može da leti, da sanja, da diše.

Da ne postoje granice, samo usputne stanice, da svako bira svoje svakodnevnice.

I duša je radosna, misao veruje u ono što je ona davno znala. I nešto u njoj je iznova poletno, veruje u svet, dobrotu, dobronamernost, vizije. Dovoljan je samo tren i duša nikad neće zaboraviti taj osećaj uzbuđenja, poverenja, povezanosti sebe, sveta, misli, mogućnosti.

Tako i Jupiter (stranac) u Blizancima (svakodnevnica), iako se čini da se ništa bitnije ne dešava, samim svojim postojanjem nudi dokaz, nadu, da postoji nešto više, drugačije, a opet tako slično vama, on vas svojim prisustvom opominje da u suštini ne postoje granice. Ne postoji ne moguće, ukoliko misao veruje.

On Vas podseća da i vi imate istu mogućnost kao i on, da istražujete, sebe, svet. Da budete do kraja sveta, sve što se doseći može, da ne živite skučeno omeđeni naučenim konceptima, rutinom, množinom.

Možda je njegov uticaj upravo ovde, upravo ovakav najveći. Jer šta treba čoveku više od optimizma (vera u moguće) koji će da oplemeni misao.

Mi smo misaona bića, a svet je samo naš doživljaj, naša percepcija. Onda kad je misao široka, takva je i duša, takav je i svet.

Otkrijte, dozvolite, poverujte, raširite, ispratite, sopstvene vizije!

 

Xenia Popov