Pitate li se – “Kako krenuti, kako se pokrenuti? Ali ono, zaista!”. Odgovor vam se možda (ili vjerojatno) neće baš svidjeti.

Dragi moji, nema drugog puta (ako govorimo o stvarnim i zaista pravim putovima) nego okrenuti se sami sebi. Sebe, vlastitog sebe staviti u fokus. Ne druge, ne nikoga drugoga na ovom svijetu, nego sebe. Istinske i prave promjene i napredak se mogu samo tako postići. Sve drugo, u smislu zaobilaznica, vode sasvim sigurno u stranputice. Kratkotrajni “izleti” u bolji život nisu nešto čemu bi trebalo posvetiti veći dio života i životne energije.

Ali eto, svi u jednom dijelu života možda pomislimo da bi baš tako moglo ili trebalo. I onda zaglavimo. Nesretni u partnerskim ili rodbinskim odnosima, nezadovoljni u poslovnom dijelu života, nesređeni do bola, a što sve dovede do raznih bolesti. I onda što? Kako dalje? No, odgovor nije ništa dalje od nas, nego puno bliže, sasvim blizu, tu odmah, u nama samima.

Ako smo se mogli uvaliti u nešto, onda se sada možemo i vaditi. Umjesto da smo lijepo (kao sa početka ovog teksta) sve napravili na vrijeme, kako zaista i ide. Onda nam vjerojatno ne bi bilo zanimljivo! Niti dinamično. Ma, da! Onda ne bi patili, ne bi se mrzili, niti se preznojavali tražeći odgovore na pitanja “Što sad?” i “Kako dalje?”! Ne bi plakali nad “prolivenim mlijekom”, niti bi nam svaki dan bio novi izazov. Zamislite da živite život koji je poput bajke. Mislite da se ne može? Hm…

Ali što zaista trebamo da bismo to ostvarili? Prestati kriviti bilo koga drugoga, jer sve odluke su bile naše, svjesno ili nesvjesno. Kakve ima koristi konstantno naklapanje kako nam je država ovakva ili onakva, porezi previsoki, zakoni blesavi, love nigdje, posao katastrofa, kolege “sačuvaj Bože”, rodbina sebična, partneri ne razumiju, djeca neodgovorna… Kakve ima koristi od svega toga?

Ono što jedine koristi ima, što zaista može nešto promijeniti nalazi se u svakom pojedincu ponaosob. Fokus na sebe same može napraviti zaokret. Osvijestiti gdje smo griješili, pa shodno tome naći načine da to popravimo. Osvijestiti – koje nas to blokade “drže na mjestu”, koja uvjerenja, koje misli, kakvi osjećaji. Pa ih posljedično mijenjati. Da, ta grozna riječ, promjena. Grozno zvuči! Ali samo budala može stalno činiti jedno te isto, a očekivati drugačije rezultate. Ako želimo da se nešto promijeni – mi trebamo nešto promijeniti.

Jednadžba je sasvim jednostavna, samo sa jednom nepoznanicom – mi sami. Uglavnom smo sami sebi sasvim nepoznati. Ne vjerujete mi? Kada nekoga pitate “Pa dobro, zašto si to napravio?”, najčešći je odgovor  – “A ne znam, što ja znam”. Na pitanje, “Dobro, što želiš?”, odgovor kao u pravilu počinje sa “Ne želim…”. A tek na pitanje “Tko si ti, zaista?”, zbunjenost u pogledu gubi granice. Pa se tek malo osvijeste kada počnu nabrajati uloge koje  samo trenutno žive… Ali, i dalje ostaje činjenica da smo samima sebi nepoznanica.

Kada prestanemo sa beskrajnim monologom u glavi, koji piše stravične scenarije “lošega” života kojega smo prisiljeni živjeti, i to eto ne našom voljom, i kada se prestane sa okrivljavanjem  i sebe i svih i svega oko nas, dolazimo polako na ravan gdje imamo čitavo polje mogućnosti. A kojih? E, to svatko treba sam za sebe otkriti. Tu nema prepisivanja. Svatko od nas ima svoje razloge i svrhu zbog koje je došao proživjeti život. To treba dokučiti.

Dragi ljudi, uzmite točno ciljane knjige u ruke (mislim, da ih čitate, ne samo da brišete prašinu sa njih, ako vam služe kao dekoracija na policama), jer one prve daju uvide u drugačije načine i stvarnosti, promijenite ustaljene navike i osvježite svakodnevni život.

Upoznajte druge ljude, učite neke nove stvari, koje vas u biti oduvijek zanimaju (makar kao hobi), dajte si napraviti analize životnih pitanja (da ne lutate previše, ako ne znate otkuda krenuti), pronađite coacha da radi sa vama neko vrijeme, dok ne skužite kamo i ne krenete tamo sami. Napravite nešto!

Ako vas zanimaju knjige, slobodno me pitajte za savjet koje su meni pomogle, pročitala sam ih više od stotinu i mnogo naučila iz njih, rado ću vam predložiti naslove koji vam odgovaraju. Također, pomoći ću vam rado oko analize životnih pitanja, kroz savjetovanje ili konzultacije. Samo se odvažite i pitajte. Ako želite nešto, napravite sami nešto. Izađite iz svojih kaveza, makar i zlatni bili. Usudite se!

Velikoj većini je neugodno, ne žele ispasti, možda, smiješni ili čudni, ali uglavnom ne žele priznati da ne znaju ili pak ne vjeruju da se do promjene može doći. Što se tiče neznanja, onaj tko je pametan neznanje će pokazati samo jednom, onda kada bude pitao. Onaj tko pametan baš i nije, neznanje će pokazivati konstantno, jer će njegova realnost dokazivati da on i dalje ne zna niti se trudi da dozna.

A što se tiče neugode ili srama, to je pitanje ega. “Pa kako da ja sada zatražim pomoć, što ja već nisam dovoljno pametan?” Nema to veze jedno s drugim. To ima veze samo sa prioritetima koje smo si postavili ili nismo. Isto kao što znanje nema veze niti sa godinama, zvanjem, strukom, školom ili zanimanjem. Ne mislite na način, “Što da ja sada sa svojih 50 idem nešto mijenjati? Pa moje je prošlo.”

Ako niste zadovoljni, da učinite to! Dokle god živimo, ništa nije prošlo! Svi koji su uspjeli i nešto u svome životu riješili, jednom su bili na početku, jednom su se i oni pitali, tražili, kopali, jednom i oni nisu znali. Ali su svu neugodu zamijenili beskrajnom željom, očajnički tražeći odgovore, koliko i zrak koji dišu. I uspjeli su.

Život je vrijedan, zaista je! Šteta je vrijeme koje nam je dano trošiti na nezadovoljstvo, neispunjenost, nerealizaciju, tugu, depresiju, nemoć, nesreću, besmisao, neuspjeh… Jer može biti upravo suprotno! Može biti bolji život. I to nije utopija.

 

Žaklina Bokun