Erotizirana skromnost
Rekla sam ti:
Ne treba mi ništa.
Želim te.
Samo.
Pristao si da mi daš Sve.
Dok spiruetnim hodom
spotičemo naša tijela o trotoare svitanja.
Držiš mi ruke čvrsto
naslonjene na svoje vjeđe.
Vrhovi mojih prstiju
pletu se o tvoj jezik.
Silno slamajući svaku tvoju riječ.
To je jedini način da Šutnja umre.
Grizem dijelove tvoje kože.
Nježnim pokretima bljeska
rastvaram ti Disanje,
puštajući se kroz vene.
Salit ću tvoje oči niz moja bedra.
Kako bi umrtvljeni upražnjavali poglede.
Razbacati te po kutovima sobe,
da upiješ prazninu naših krugova.
Previše nas ima u ovim Tijelima Slobode.
Na vrh tvojih ušiju, udišem Vrištanje.
Glasnice param usnama,
žvakajući tvoju Vječnost
prepolovljenu na Dvoje.
Tijelo presavijam o tvoje.
I trljanja kože postaju jedine praznine među nama.
Gutam površine tvojih izluđenih trajanja
dok milovanjima predaješ svoje Ime.
Želim te.
Želim te jako.
Dok tvoja buđenja ne postanu Moja.
Dok sašivene kože ne utakneš se u pore
postojanja.
Dok žile ne isprepleteš
zakucano za moje.
Želim te.
Dok mi ne predaš svoje prste.
Izgubljene u meni.
Dok među zube ne zataknem tvoje oči.
Dok iskidani komadi tvog tijela
ne ispune svaki minut praznine.
Dok moja kosa zavezana oko tvog vrata
ne uhvati posljednji trzaj.
Dok u zadnjoj sekundi strasti,
ne uhvatim moju Moć u tvojoj.
Želim te.
Dok ležim sama na postelji izgužvanih strasti.
Raskoračena na milimetre.
I Oblačim na Sebe
tvoje ostatke bivanja.
Držim te za vrhove otkinutih prstiju.
Čuvam tvoju glavu,
saplićem kosu o nju.
Venama tvojim stvaram stepenice za Bijeg.
Očima kotrljam Tamu.
Noge tvoje, sad su stupovi.
O njih naslanjam leđa.
Tvojim rukama grlim se pred Svitanja.
Noktima ucrtavam dijelove kože.
Smijehom tvojim izginjujem Radost.
Jezik. Njime ponekad navlažim
svoje usne. Tek toliko da te osjetim Živog.
Jer u moru mrtvila kojim prošarano
upotpunjujemo prostoriju,
ponekad osjetim – da te ni Nema.
Želim te jako.
Tako razbacanog u komadiće vječnosti.
Da zauvijek spajaš svijetove
mojih ludila i tvog nemira.
Da osjetiš Disanja,
i kad odeš.
Želim te tako zamračenog,
rasječenog, podmuklo uvučenog u mene.
Ispijenog. Obješenog. I tako Mog.
Dok me tvoje oči bezumno gledaju,
sa ruba sobe,
na stropu, ugašene.
Kao čik dima.
Šapućem ti:
Ne treba mi ništa. Baš ništa.
Želim te.
Samo.
Astro Aisha
Sanja Paraminski Aisha, mlada je književnica koja se od 2006. godine bavi ezoterijom. Njezine domene su astrologija i Tarot. Prepoznatljivog i osebujnog stila pisanja, dubokih tekstova koji su uvijek prožeti strašću, ostala je zapamćena kod mnogih čitatelja kao unikatan primjer astrologa koji uvijek na blizak i prodoran, a opet specifičan način pojednostavljuje astrološki jezik simbola i prenosi ga u stvarne slike. Specifična ne samo u stilu izražavanja, već i u stavu prema ezoteriji u kojem često savjetuje početnike da uče sami i na primjerima kroz praksu, umjesto slijepog iščitavanja literature. Tekstove piše onda kada osjeća potrebu, jer svakodnevnim pisanjem astroloških tekstova smatra da se gubi bit astrologije i da ona postaje mehanizam izgubljen u mnoštvu. Na astrološkom planu najviše je posvećena usporednim (emotivnim) analizama horoskopa, prediktivnoj astrologiji, kao i karmičkoj astrologiji te prošlim životima. U sklopu znanja o tarotu, održava i tečajeve istog. Od astroloških uzora uvijek rado ističe Predraga Petkovića zbog širine njegovog znanja i jednostavnosti izražavanja. Stalni je aktivni suradnik Astro portala te dopisni suradnik Sensa magazina. Njezini tekstovi objavljivani su u mnogim europskim medijima. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem, humanitarni je radnik te aktivista za ljudska prava.
"Budite usmjereni Zvijezdama, a ne vođeni njima, jer posebna su Buđenja u vašoj koži" 
