U našem društvu stres je postao svakodnevna pojava. Prihvaćena je činjenica da ga doživljavaju svi odrasli, ali, manje je pažnje posvećeno tome da ni deca nisu imuna na stres. Domaći zadaci, ispiti, druga deca u školi, roditelji, njihov eventualni razvod, kao i druga događanja, predstavljaju izvore stresa u životima mladih i dece.

Zapravo, svaka osoba u našem društvu doživljava neki oblik stresa. Ne postoji vreme u životu pojedinca kad se može reći da uopšte ne oseća stres. Bebi trebaju čiste pelene, jednogodišnjak ima težak period učenja hodanja, deca doživljavaju stres polaska u vrtić i u školu, osmaci osećaju stres pri upisu u srednju školu, srednjoškolci pri upisu na fakultet ili tokom traženja posla.

 

Šta je stres?

Različiti autori različito definiraju stres. Možemo ga definisati kao stanje u kojem je poremećena psihofizička ravnoteža organizma, stanje u kojem pojedinac ne može ispuniti prekomerne zahteve koje okolina pred njega postavlja.

Pod pojmom stres najčešće podrazumevamo fiziološki, ponašajni ili emocionalni odgovor organizma na neku preteću situaciju.

Na fiziološkom planu stres se vidi u povećanoj koncentraciji nekih hormona u krvi, povećanoj provodljivosti kože, ubrzanom pulsu, povišenom krvnom pritisku, želudačnim tegobama, glavobolji ili stanju hipertenzije.

Nedavna istraživanja ukazuju na to da bi stres mogao negativno delovati i na celokupni imunitet organizma. To bi značilo da je stres povezan i sa bolestima kao što su tumori i alergije. Osim toga, u stanju stresa javljaju se i neprijatna osećanja straha, srdžbe, bespomoćnosti, ali i opšti osećaj neprijatnosti i uznemirenosti.

Nekada se stres može ogledati i u ponašanju, kroz ekspresivne znakove straha ili kroz promene u kognitivnom funkcioniranju (na primer, kroz promene u efikasnosti rešavanja problema). Na primer nezaposlenost većini ljudi predstavlja snažan izvor stresa s kojim se suočavaju na različite načine.

Stoga je poznavanje opštih strategija suočavanja sa stresom kao i opštih teorija stresa važno za razumevanje reakcija izazvanih nekim specifičnim stresorima, poput gubitka posla ili stanja nezaposlenosti.

 

Šta se dešava kada smo pod stresom?

Svakako najpoznatiji i najuticajniji autor u ovom području je američki psiholog Richard Lazarus. On je postavio do danas najpoznatiji teorijski model stresa i konstruirao nekoliko psiholoških testova za merenje stresa i strategije suočavanja.

Prema njegovom mišljenju i nalazima, čovek prolazi kroz tri procesa kada je izložen stresu:

– u prvoj fazi procene, oseća neku vrstu pretnje,

– zatim sledi proces nalaženja svih mogućih reakcija na pretnju

– i tek nakon toga sledi reakcija, odnosno neki od mogućih načina suočavanja.

Drugim rečima, sam događaj predstavlja samo potencijalni izvor stresa ili stresor, a pojava i intenzitet stresa su lično određeni. Oni zavise od toga kako osoba vidi situaciju. O stresu govorimo u situaciji kada osoba procenjuje da postavljeni zahtevi nadmašuju njene sposobnosti.

 

Podela stresora

Akutni – uzrokovani naglim promenama u okolini, koje dovode do isto naglih promena u organizmu.

Hronični – uzrokovani trajnom neugodnom situacijom, u kojoj se pojedinac nalazi duže vreme, bez mogućnosti izlaska iz situacije koja stres izaziva.

Podela stresa

Fiziološki stres (opterećenje organa i telesnih sistema)

Psihološki stres (kognitivni proces i emocionalno stanje)

Socijalni stres (socijalna situacija)

 

Vrste suočavanja sa stresom

Problemu usmereno suočavanje – traženje informacija, planiranje, preduzimanje akcija, usmeravanje na pozitivne aspekte situacije.

Emocijama usmereno suočavanje – traženje socijalne podrške, otvoreno iskazivanje emocija.

Izbegavanje – negiranje, beg u maštu, ponašajno izbegavanje, mentalno ili ponašajno deangažovanje.

Osim razlika u doživljaju stresa, postoje i individualne razlike u načinu suočavanja sa stresom. Dve najčešće vrste suočavanja sa stresom su – suočavanje usmereno na problem i suočavanje usmereno na emocije.

Prva strategija odnosi se na nastojanje da se situacija izmeni i da se ukloni izvor stresa, a druga se temelji na ublažavanju efekata negativnih emocija koje stresor izaziva. U stvarnosti su prisutne obe tendencije, ali u različitoj meri.

Ljudi se nikada ne opredeljuju samo za jednu strategiju suočavanja, pa možemo govoriti samo o reakciji koja je kod njih dominantna, u odnosu na strategije koje su manje izražene.

Kada osoba smatra da može nešto konstruktivno učiniti kako bi rešila problem, obično je dominantno problemu usmereno suočavanje, a ako situaciju vidi kao bezizlaznu, obično je fokusirana na bavljenje emocijama. Jedna strategija ne isključuje drugu.

 

Dimenzije suočavanja sa stresom

Akutno suočavanje – je poduzimanje konkretnih aktivnosti za otklanjanje stresora ili umanjivanje njihovog delovanja.

Planiranje – znači promišljanje o mogućim načinima suočavanja sa stresom i odabir strategija delovanja.

Zanemarivanje drugih aktivnosti – podrazumeva ostavljanje po strani drugih okupacija, kako bi se osoba mogla posvetiti isključivo suočavanju sa stresorom.

Samokontrola – znači čekanje sa delovanjem, dok se ne pojavi prikladan trenutak za reagovanje.

Traženje pomoći – traženje instrumentalne pomoći od strane drugih, pitanje za savet ili informacije u vezi problema.

Traženje emocionalne podrške – podrazumeva traženje moralne potpore, razumevanja i empatije od strane okoline.

Traženje “ventila” – obuhvata sva ponašanja kojima se otvoreno izražavaju emocije.

Odustajanje, “mirenje sa sudbinom” – odnosno neangažovanje u ponašanju i neangažovanje u razmišljanju, kroz uključivanje u različite aktivnosti, koje će osobu sprečiti da razmišlja o problemu.

Pozitivno delovanje i rast – tendencija da se sa stresom suoči traženjem pozitivnih aspekata stresne situacije.

Negiranje – podrazumeva neprihvatanje da stresor postoji, i ponašanje kao da problema nema.

Prihvatanje – znači prilagođavanje na situaciju kakva jeste, bez nastojanja da se išta promeni.

 

Stres na radnom mestu

Skorašnja istraživanja pokazuju da većina zaposlenih svakodnevno doživljava stres na radnom mestu. Međutim, u velikoj meri i nezaposleni osećaju stres svakodnevno zbog pritiska koji je uslovljen sve većom nezaposlenošću.

Najviše i najčešće stres doživljavaju stalno zaposleni ispitanici, svakodnevno ili više puta tokom nedelje, a najređe su pod stresom samostalni preduzetnici i umetnici. Što se nivoa pozicije tiče, najintenzivnije stres doživljavaju radnici, stručnjaci i menadžment, koji su pod stresom svakodnevno, a najmanje stresa na poslu imaju pripravnici i osobe na ulaznim pozicijama.

Zaposlene žene više doživljavaju stres u odnosu na zaposlene muškarce, ali visok nivo stresa doživljavaju i nezaposlene žene. Zaposleni koji su najviše pod stresom imaju između 26 i 30 godina, a nezaposleni između 18 i 25 godina.

Većina ispitanika, oko 44 procenata njih, svakodnevno osećaju da su pod stresom. Skoro svaki drugi ispitanik svakodnevno oseća stres. Nešto ređe, odnosno više puta u toku nedelje oseća njih oko 34 procenata. Oko 18 procenata ispitanika, stres osećaju par puta mesečno ili jednom mesečno. Pošteđeni od stresa, koji ga osećaju nekoliko puta godišnje ili ga gotovo nikad ne osećaju je samo oko 4 procenata.

Nedostatak materijalnih sredstava je najčešći uzrok stresa. Više od četvrtine datih odgovora na pitanje šta je najveći uzrok stresa, ispitanici su odgovorili da je to nedostatak materijalnih sredstava. Nešto manje datih odgovora se odnosilo na nezaposlenost, koja je sve veća, potom su ispitanici isticali probleme na radnom mestu i ljude kojima su okruženi kako na radnom mestu, tako i u privatnom životu. Najmanje je onih koji smatraju da na stres utiče trenutna situacija u državi i problem nerešenog stambenog pitanja.

Stres se kod većine ispitanika ispoljava kroz nervozu i razdražljivost, konstantan umor i nagle promene raspoloženja. Kod nešto manje njih, kroz dekoncentrisanost, glavobolju, stalni strah od nečega. Kod najmanjeg broja ispitanika se javljaju i nesanica, nezainteresovanost, pad imuniteta i fizičke promene.

Od ukupnog broja ispitanika koji su zaposleni, oko 60 procenata njih doživljava stres na radnom mestu, oko 37 procenata u zavisnosti od radih obaveza, a samo oko tri procenta zaposlenih ispitanika ne doživljava stres na radnom mestu.

Zbog osećaja nemoći da utiču na stvari, oko 21 procenata zaposlenih ispitanika imaju stres na poslu. Veliki uzročnici stresa kod zaposlenih su i nerazumni zahtevi nadređenih, nedostatak komunikacije u timu ili loša komunikacija, kao i visina i/ili neizvesno vreme dobijanja plate.

Nešto manje zaposlenih ispitanika je kao uzrok stresa navelo nedostatak sigurnosti za svoje radno mesto, prekovremene sate i rad sa klijentima. Najmanje je onih koji su kao uzrok naveli rad sa klijentima, oko pet procenata njih, i duga i česta putovanja, nešto više od jednog procenta.

Većina odgovora na pitanje kako stres utiče na posao ispitanika, odnosi se na razmišljanje o otkazu. Mnogima stres utiče i na smanjenje produktivnosti, pogoršava im komunikaciju i povećava konflikte na poslu. Kod manjeg dela ispitanika se povećava broj i obim grešaka koje se prave tokom rada, povećava se mogućnost za povrede, kao i broj bolovanja.

Oko 55 procenata zaposlenih smatra da strah od posledica krize utiče na njihov nivo stresa, dok preostalih 45 procenata smatra da ne utiče, jer se trude da ostanu pozitivni i da se izbore sa situacijom, naviknuti su na to, trude se da ne razmišljaju ili ne veruju da će lično osetiti te posledice.

 

Tehnike suočavanja sa stresom

Iako ne možemo u potpunosti sprečiti uticaj stresa, tehnike relaksacije su od pomoći da se umirimo. Budući da stres može imati loš uticaj na naše telo, tehnike relaksacije nam  pomažu da budemo zdraviji, kao i tehnike dubokog disanja.

Ovladavanje stresom, kao bilo koje ponašanje, nastaje navikom.

Mnogi ljudi u našem društvu razvijaju nezdrave načine suočavanja sa stresom. Kad su pod stresom, okreću se alkoholu, duvanu ili drogama, kao načinu suočavanja. Ali, te im stvari ne mogu ukloniti stres. Dugoročno, mogu izazvati još više stresa.

Ako neko svaki put, kada je pod stresom, posegne za cigaretom, vrlo će lako razviti naviku pušenja. Znamo da pušenje izaziva rak, emfizem i druge bolesti. Dakle, pušenje će vremenom zapravo pojačati stres.

Suština prevencije nezdravih načina suočavanja sa stresom jeste intervencija, dok su deca još mala i nemaju formirane navike. Učimo li decu o stresu i pozitivnim načinima suočavanja,  vrlo je verovatno da će, umesto nezdravih, razviti zdrave tehnike ovladavanja stresom.

 

Stres i imunitet

U jednoj od najuticajnijih studija psiholog Šeldon Koen, radeći sa grupom naučnika specijalistima za prehlade u Engleskoj, pažljivo je procenjivao u kojoj su meri ljudi u toku života doživljavali stres, a potom ih stalno izlagao virusima koji izazivaju prehlade.

Nije svaki od ispitanika dobio prehladu, jer snažan imuno sistem može, a to stalno i čini, da se odupre virusu prehlade. Koen je pronašao da, ako su ljudi izloženiji stresu, veća je i verovatnoća da će se prehladiti.

Kada su ih izložili virusu 27 procenata je dobilo prehladu, a nisu bili izloženi stresu, 47 procenata onih koji su doživeli najveći broj stresnih situacija, dobijali su prehladu, što direktno ukazuje na to da stres slabi imuno sistem. Dok je ovo možda jedan od naučnih rezultata koji potvrđuju već poznate pretpostavke, ono se smatra otkrićem i orijentirom zbog svoje naučne preciznosti.

Slično ovome, bračni parovi koji su tokom tri meseca svakodnevno beležili svađe i prepirke, otkrili su značajan obrazac – tri ili četiri dana nakon velikog broja prepirki, dobijali su infekciju ili prehladu gornjih respiratornih organa. U slučaju mnogih banalnih virusa, period smirenosti je predstavljao vreme inkubacije,  što ukazuje na to da su ljudi postajali posebno osetljivi kada su bili najuznemireniji ili najzabrinutiji.

Isti obrazac stres-infekcija može da se primeniti i u slučaju virusa herpesa, koji izazivaju groznicu na usni ili oboljenja genitalija. Kada su ljudi jednom zaraženi virusom herpesa on miruje i povremeno se razbuktava. Aktivnost virusa herpesa može se pratiti preko broja antitela u krvi.

Tokom ovakvih proučavanja reaktivacija virusa herpesa javljala se kod studenata medicine koji su polagali završne godišnje ispite, kod nedavno razvedenih žena i kod ljudi koji su se nalazili pod stalnim pritiskom zbog brige o članu porodice.

Cena stresa se plaća ne samo oslabljenim imuno-reakcijama, još jedno od istraživanja je ukazalo na negativne uticaje stresa i na kardiovaskularni sistem.

 

Psihoterapija kao emocionalno podučavanje

Možda ne možemo da odlučimo kada će nastupi i delovati neki stresor na nas, ali možemo da steknemo kontrolu nad dužinom njegovog trajanja i efikasnog razrešenja.

Jedan od znakova emocionalne zrelosti jeste u što bržem savladavanju stresnih situacija.

 

Ivana Paunović