✨ Odaberi miris koji prati tvoju unutarnju energiju
Ručno rađene Lumera svijeće izrađuju se po narudžbi.
Ekskluzivno za čitatelje portala: 10% popusta uz kod ASTRO10
Pronađi svoj miris →

Najveća pobjeda kontrole i manipulacije nije u tome da nekoga slomiš, nego da ga uvjeriš da mu je dobro.

U terapiji često susrećem ljude koji kažu:

“Ne znam zašto sam iscrpljen, kad objektivno imam sve.”

“Ne fali mi ništa, ali kao da mene nema.”

“Trebala bih biti sretna.”

I tu zastanemo. Jer kontrola danas sve rjeđe izgleda kao prisila. Ona zapravo izgleda kao prilagodba.

Kao učenje da ne smetaš. Da se uklopiš. Da budeš zahvalna. Da se ne žališ. Da izdržiš još malo. Zadovoljni rob nije netko tko je slab. Naprotiv.

To je često netko tko je previše sposoban. Previše empatičan. Previše odgovoran. Netko tko je rano naučio da je sigurnije biti ugodan nego biti svoj.

Nagrade su male, ali redovite. Mrvica priznanja. Mrvica pažnje. Mrvica osjećaja vrijednosti.

Dovoljno da ostaneš. Premalo da se ispuniš. I tako se polako odvojiš od sebe, a da toga nisi ni svjesna.

Ne zato što si glupa. Ne zato što si naivna. Nego zato što je sustav (od obitelji, odnosa, posla, društva) naučio kako iskoristiti ljudsku potrebu za pripadanjem.

U terapijskom radu najteži trenutak nije kad osoba vidi manipulaciju izvana. Najtiši i najbolniji trenutak je kad shvati: “Ja sam se prilagodila da bih preživjela.”

I to nije sramota. To je strategija. Ali strategija koja ima rok trajanja. Jer tijelo počne govoriti.

Umorom. Anksioznošću. Ravnodušnošću. Bijesom koji se pojavi “niotkuda”. To nisu slabosti. To su signali buđenja.

Sloboda ne počinje tako da sve srušiš. Počinje kad si postaviš pitanje: Gdje sam prestala birati sebe da bih bila prihvaćena?

I imaš pravo na taj odgovor. Bez krivnje. Bez drame. Bez presude. Svijest nije ugodna. Iscjeljujuća je. I uvijek dolazi prije promjene. A promjena slijedi, ako ju želiš.

 

Žaklina Družeta