Često me klijenti pitaju kako prepoznati baš onog pravog partnera za njih. Kako će znati da je on taj. Gotovo ih sve muči to pitanje. Nasmijem se, i samo kažem: “Osjetit ćete”. Tada nastanu nepovjerenje, sumnje, dileme.

Možda misle da ne znam što govorim. Možda misle da nisu sposobni osjetiti takvo što. Možda im sve djeluje kao nerealna stvarnost. Sigurno se i pitaju, kako razlikovati osjećaje prema svim svojim bivšim ljubavima, od osjećaja koji treba doći tek za onog “pravog”. Mnoštvo se tu pitanja isprepliće, a sumnja počinje pobijati vrlo jasnu viziju istine.

Ne postoje “pravi” i “krivi” ljudi u našim životima. Ne postoje prave i krive ljubavi, jer ljubav se ne stavlja na vaservagu, njom se ne zidaju zidine, ne polaže test, ne zaokružuju točni i netočni odgovori. Sve je u našim životima sa nekom svrhom. Lekcijom.

I što god mislili o sebi, uvijek nosite osjećaj za “ono nešto”. I ako vam kažem da za svaki odnos od početka možete znati kuda vodi i dokle ćete stići, to nije laž. Potrebno je samo da se slušate. Sebe. Ne okolinu. Tako sam na početku svakog odnosa znala koliko daleko i duboko može ići. I za svaki sam znala da neće završiti brakom, a za neke ni da neće daleko stići.

Kad sam objašnjavala to jednoj starijoj ženi, ona me pitala jedno sasvim logičko pitanje, koje bi postavila i velika većina drugih ljudi – “Zašto si onda uopće ulazila u odnose za koje si unaprijed znala da nemaju cilj?”.

Odgovor je vrlo jednostavan – “Jer ljubav nema cilj”. A voljeti nekoga, ima li što divnije od toga? Propustiti priliku da volim i budem voljena, samo zato što znam da nešto neće trajati ili biti “konačna”? To bi bilo sebično.

Ljubav nema cilj. Ona se dogodi bez razloga, objašnjavanja, bez logike, bez razmišljanja.

Ulaziti u odnose sa ljudima, samo zato što ti odnosi mogu dovesti do nekog cilja, nije ljubav. To je kalkulacija. Niža sfera trljanja osjećaja o pločnik. Barikada duše. Nokaut srca. To je čovjek. Ali, to nije ljubav.

Ljubav nema cilj. Čovjek ga ima. Brak nije cilj ljubavi, on je čovjekov cilj. Veza nije cilj ljubavi, ona je čovjekov cilj. I da se ne shvatimo pogrešno, nema ništa loše u ljudskim ciljevima. Ali, to nisu ciljevi ljubavi. Ljubav nema cilja.

Baš zato ne postoje “pogrešni” i “pravi”. Ne postoje oni koje bih preskočila, znajući da od njih nema dugoročnosti. Postoji samo ljubav. I ako je osjetim, onda se i prepustim. Tek kad je pronađem, onda imam pravo, ako želim, da zajedno sa partnerom postavim cilj. Bio to veza, brak, zajednički život ili dijete. Nebitno.

Unaprijed odlučujući za nekoga tko još nije ni došao, na to nemam pravo. Kao ni Vi. Imate pravo voljeti i biti voljeni. Ali ciljeve unaprijed izbacite.

Kada osjetite da ćete sa nekim trajati i da je on netko sa kim možete provesti život, shvatit ćete da ste sve vaše ljubavi osjećali od samog početka. Da ste baš za svaku znali koliko će trajati i kuda će vas odvesti. Znali biste to i sada, kada bi isključili ciljeve koje zadajete unaprijed. Oni vam kvare osjećaj za ono bitno.

Dim vatre nećete osjetiti na vrijeme, ako zatvorite sva vrata i prozore, zar ne? Osjetit ćete ga tek kasnije. Kada izgorite i dogorite. Tako je i sa osjećajem za ljubav. Kad otvorite svoje srce i maknete barijere ciljeva, znati ćete točno tko je i sa kojom svrhom u vašem životu. Znat ćete koliko će trajati vaše ljubavi i kuda će vas dovesti. Tada ćete znati prepoznati onog “pravog” sa kime ćete provesti život.

Tada ćete se prestati zamarati time hoće li odnos dovesti do braka i koliko će trajati, jer unatoč činjenici da sve osjećate unaprijed, shvatit ćete da je sve što morate – otvoriti srce ljubavi. Jer svaka je bitna. I svaka se događa sa razlogom.

A voljeti? To je najdivniji osjećaj, zašto ga propuštati? Nemojte stajati zaslijepljeni pred samim sobom. Mrak duše, često je posljednja grobnica ljubavi. Budite njezino utočište.

 

Astro Aisha (Sanja Paraminski)