“Ne znam kamo idem, ali svakako znam gdje sam bio.”

Najautentičniji dio tebe izlazi na površinu. Satkan si od ideala u kojima traješ. Od vremena u kojem se daješ. Od mogućnosti da nosiš svoje breme kao amajlije. Negdje u tebi puca prozirna nota kaosa i revolucije. Izrađaš se iz “pjene”. Ti si tisuću mogućnosti koje su ti date i samo jedan izbor: Pravo na Sebe.

Venera je ušla u znak Vodenjaka. Tražimo smisao u besmislu. Skidamo svoju nametnutu kožu. Dišemo oslobađajuće. Za jedan dodir rane, postali smo širi. I negdje u nama odigrava se prava revolucija. Iskakanja iz svoje kože ovdje su kao dobro jutro. U svijetu koji nas pokušava progutati, naslanjamo barikade na srca. Još jedno oživljavanje i tu smo: ono što smo oduvijek željeli biti.

Da li se ikad usudiš biti ono što jesi? U svijetu u kojem je kopija tuđeg disanja postala a priori? Da li živiš svoje snove ili se boriš za tuđe? Jesi li “odgojio” onog humanijeg sebe? Jesi li spreman iskočiti iz vlaka koji nije tvoj? U koji su utovaren tek tako.

Jesi li spreman razvesti se od svega što ti ne čini dobro? Pa i od ostataka sebe? Od društva koje nije tvoje. Od emocija koje to nisu. Od odnosa koji traju tek da ispune normu. Od Ljubavi za kojom žeđaš. Od preživljavanja svega i svih. Od umora. Strahova. Nesigurnosti. Od trivijalnosti. Od tuđih postavljenih granica. Od nemogućnosti da izraziš sebe.

Venera u Vodenjaku je revolucija koju poklanjaš sebi. Koju zaslužuješ. Kakva god ona bila i koje god rezultate polučila. Ako treba razvesti – razvedi se. Od loših priča. Od kopija svoje ličnosti. Od savršenih okvira koji nisu tvoji. Od fotografija na kojima te i nema. Od lažne sigurnosti. Od okova.

Jer Venera u Vodenjaku je slobodna, intelektualna, revolucionarna, nepredvidljiva. Ona stvara mogućnosti koje se još ni ne usudiš sanjati i čini da nemoguće postane moguće – barem. Ne daje garancije. Ne ulijeva sigurnost. Ne traži dom. Ona je nomad koji s vremena na vrijeme spoji svoja krila s nekime. I nikad ne znaš je li to tvoj let. Vjeruj.

 

Sanja Paraminski Aisha