Ne zna se čega više ima u ovim trenucima. Da li razbacanih tijela po postelji ili pak razbacanih tijela u dnu nekog podruma. Buja i strast, ali buja i prostitucija, mržnja, ljubomora, žedna osveta čeka mučno, strpljivo, potajice. Već je izbacila svoje nokte i grebe.

Napukli orgazam u očima. Dva svijeta. Podzemlje u nama poput pare ganja naše duhove. Konačno smo luđački otpustili djecu u nama. Te demone, vragove, tu iskonsku strast. Ispod jezika žubore otrovi. Šamaramo se grizemo, plivamo i topimo. Uranjamo u svoje jutarnje podočnjake. Noći su naši svjetovi.

Venera se u Škorpionu ne osjeća dobro. Sa jedne strane jer nema granica, sa druge strane jer želi sve. “Bože sačuvaj nas ljubomornih žena, od ostalog ćemo se sačuvati sami.”

Ovo je period u kojem ćete se više no ikada susretati sa opsjednutim, očajnim ženama. Zajedljive, perfidne, zlobne i podmukle. Primijetit ćete kako trče za muškarcima. Kako se lijepe kao priljepak. Svugdje i posvuda ih ima. Postaju nezaobilazne sesije.

Primijetit ćete kako se gura u njegovo krilo, hvata ga za ruku, obasipa mu zid porukama, komentira svaki sliku. Kako želi da ga dodiruje. Kako ga vreba. Kako je sveprisutna. Samouvjerena. Potpuno sigurna da joj sve njegovo pripada. Sve što trebate znati je da se iza tog privida krije ništa drugo nego očaj.

Ljubav nije mjesto na kojem se popišamo, pa je naše. Ugriz na vratu nije znak da nešto posjedujete. To kvazi ljubavničko žigosanje tijela postaje smješno. To eksplicitno nabacivanje više izgleda kao zalet ptice trkačice nego kao odraz seksipilnosti. To može ionako samo žena koja misli da je cijeli muškarčev svijet samo u “onoj” stvari. A nije…

Sa druge strane, Venera u Škorpionu probudit će i onu drugu stranu. Žene koje prirodno zrače enigmatičnošću i karizmom. Seksipil koji sijeva iz očiju, ne iznad koljena. Strast koja dovodi do ludila. Ekstaze koje nikad ne zaboravljate.

Prožimanja. Potpuno nestajanje i rađanje u jednom jedinom trenutku. Dodiri ispod kojih se krije cijeli jedan svemir. Neobuzdano budan. Spreman na sagorijevanja. Vatre u ljudima ili postoje ili ne. One se ne mogu paliti. Podgrijavati. Namještati.

Ili jeste ili niste. Ti rezovi u vama jako dobro znaju na koji način dišu. Toplina rastapa tijela. Kad vam ne preostane ništa osim prepuštanja, znat ćete da ste pred jedinim pravim vratima.

Veze dramatično sijaju i jenjavaju. Bude se, koračaju i ustaju sa nama iz dana u dan. Borimo se. Trgamo se. Volimo se. Ima nešto u tom divljaštvu svojstvenom samo nama. Konačno smo ogoljeni. Besramni. Istinski ispruženi.

Jedini jezik koji razumijemo postaje doslovno samo jezik. I želimo ga, svugdje i posvuda. Njegove riječi, još će dugo, živjeti u nama. Stvoreni smo za to.

 

Sanja Paraminski Aisha