Volimo ovih dana sebe u tim tuđim personalnostima. Ne grčite se. Vaše tijelo je odavno zaslužilo biti hram. Ne ubijajte svoju radost, ne znam tko vas je ikada umio bolje nasmijati.

I ne ustručavajte se pred time da zavolite sebe. Previše ste dana ispijali kavu sa svojim ubijenim odrazom. Budite ponosni na ono što jeste. Zašto? Jer ja ne poznajem nikoga tko je baš kao vi.

Ne pokušavajte shvatiti emocije koje su još uvijek ostale misteriozno neshvaćene. Objašnjenja nema. Dva različita svijeta se sudaraju jer nekad su bila jedno. Ne pamtite vi, to čini vječnost.

I opet. Od ushićenja kao da izlazite iz svoje kože. Vrištite u sentencama. Minutama. U praskozorju svog bivanja. Dočekujete svoje vrijeme.

Jer… Iza svakog razbijenog stakla stoji priča. Iza svakog razbijenog ogledala i dalje čeka jedan lik.

Kad shvatite da vas okolnosti ne oblikuju već da oblikujete vi njih, vaša stvarnost postat će realna. Opipljiva. Vaša.

Zar je zaista bitno tko smo i odakle dolazimo? Zar je zaista bitno da razumijemo? Zar je zaista bitno imati logično objašnjenje? Stvari se time neće promijeniti. I dalje ćete se boriti sa nečime nepoznatim.

Poslušajte šapat svojih vrištanja: Dogodili ste se jedni drugima. Nije bitno kada. Bitno je da jeste.

 

Astro Aisha (Sanja Paraminski)