Ona je tako prkosna, tako gorda, tako brzo ljubi, a još brže ostavlja, tako se lako za nešto uhvati a još brže pušta. Tako slatko se zaljubi, a još slađe odlazi, jer poljubac je ovdje trenutak buđenja ljubavi, a ako se muškarac ljubiti ne zna, ona se okreće i nestaje, brzinom dolaska proljeća, posle zime. Plamteća je ovdje krv njena, što uzavrela u venama teče, ponosna i tako prokleto borbena, da se ponekad i ona sama umori.

I ona mora konstantno osvajati, boriti se i prkositi svima, jer takva je prosto rođenja, žena ova, amazonka, ratnica. I ne očekujte od nje, ama baš ništa, i tek tada ćete dobiti sve, ali uz jedan mali, malecni momenat pažnje, koji ipak tako prosto traži, a često ne nalazi, pa se okreće, i odlazi.

A kad joj se pokloni taj jedan mali znak pažnje, ona poput kakvog ratnika osvaja vas poput nekog zamka i ostaje na borbenom položaju, sve dok joj dovoljno dugo poklanjate, po malo, vaše pažnje, a kada to prestanete, ona će otići, a vaše srce više nema ko čuvati.

Venera je ovdje, prije svega, mlada i strasti puna, ponekad i ne naročito lijepa, ali harizme svoje itekako svjesna. U strastima se igra poput loptice, skakutajući i osvajajući svaki dio muškarca, pa malo liči kao da je na trening došla, i nije baš svjesna da u vođenju ljubavi, to radi bez previše emocije, osim ako drugačije aspektovana trenutak nježnosti ima.

Izazov snage i emocija donosi jednu dozu razapetosti, pa odatle konstantna potreba da je neko iznova i iznova osvaja, i kao takav, nikad od nje ne odustane. Samo tada neće razapeta biti, u suprotnome bol će se stvoriti, a vi ćete jedno hladno stvorenje ispred sebe dobiti. A onda se susrećete sa svim onim što jedna žena ne bi trebala biti.

Ljubi brzo, voli jako, ali odlazi ako voljena ne biva, samo tako. I da li je prvi poljubac, zaista davno zaboravljen ili je ostao jako urezan u pamćenju njenom, sigurni nismo, pa vječno traga za nekim ko će je pratiti, baš kao prvo proljeće i procvali cvijet prvi na livadi. Pa nježna zapravo i krhka, budi se često na cvrkut ptica u parku, na klupici maloj, nakon dugog treninga, pronalazi svoga princa i dvorac koji osvojiti treba.

Pa je ona ta, koja će u svemu odlučiti, pa se često pitati da li je veći muškarac od svih onih koje je srela, a vječna njena dilema će ipak biti da li je iko, ikada, može voljeti, baš onakvu – kakva jeste. Brza, neuhvatljiva, tako prosto čedna i bojažljiva u isto vrijeme, nedostižna i neshvatljiva mnogima, osim onima koji za takvom i tragaju…

 

Dragana Kovačević