I ovih dana hvataju te ludila. Koža diše bez disanja. Rastvaraš sebe na dijelove. Da bi bilo lakše. Želiš da te strast probije i izliječi, a sve što dobijaš su probijanja težine. Odbijanja. Zvonjave jecaja koje ne puštaš iz sebe. Jer jačina je oduvijek bila tvoj zaštitni znak.
U mračnom kutku nebesa, spletom zvijezda i kozmičkih sila, odigrao se jedan sudbinski susret. Venera, kraljica ljubavi, i Pluton, gospodar mračnih dubina, stupili su u opoziciju, stvarajući nebeski prizor koji odražava njihovu sudbinsku borbu.
Izgleda kao da smo u ljubavi na suprotnim stranama. Želje i požude se bude, ali vrijeme ne dozvoljava spajanja. Sudbina miješa svoje prste. Sastajemo se u riječima, porukama, pogledima i u sebi. Ali u stvarnosti čekamo. Trenutak. A on sada nije. Pa se borimo sa demonima. Silama. Emocijama. Jer kako objasniti duši da ne može… da joj se ne da.
Ovih dana neki odnosi pucaju. Neke prati ljubomora. Neke vanserijske emocije se opet bude. Ovih dana je ljubav i rat, i kao sve je dozvoljeno. Venera bi sve ili ništa. Jasno. Glasno. Iskreno.
A Pluton se povlači u svoju sjenku. Nestaje. Kontrolira riječi. Razgovore. Situacije. Drži je u šakama iako ju ne dodiruje. I koliko god se trudila da uplovi u njegovo carstvo, on bi da ona robuje. A to ne ide.
Čast, ego, jaki polariteti. Dvije jake jedinke sada u nekoj suludoj borbi. I nitko ne spušta gard. A trebalo je. Trebali bi. Svatko drži svoju stranu. Svoje grubosti. I premda se privlače, ovo su dani kada odbijanja odjekuju. Odzvanjaju. Jer eto… nije možda još vrijeme. Možda nisu to sada naše sudbine.
A možda se samo ne snalazimo u svemu ovome. Iste želje, ali različite prilike. Načini ispoljavanja. I dogode se greške. Venera ima snagu probuditi potisnute emocije Plutona, snagom i odlučnošću. Neodustajanjem. Ali… dok budiš emocije, pitaj se, tko će probuditi tebe? Jer trebalo je…
Sanja Paraminski Aisha