“Ako ti nisi za mene, kako je moguće da te obaram na koljena. Ako nisi za mene, zašto onda mrzim ideju da budem slobodan, i ako ja nisam za tebe, zašto me držiš na način na koji me držiš. Ako nisam za tebe, zašto smo onda prolazili sve ovo što smo prošli. Tako je hladno u tvojoj divljini, želim da me sačuvaš. Nemoj se praviti da me ne želiš”.

Venera u Biku susreće se konačno u trigonu sa Saturnom, ali i Plutonom. Neizvjesnosti popuštaju. Sigurnost dobiva na koracima. Stabilizacija navire u porama. U okusima. Dodirima. U odnosima koji traju. Konačno uzimamo predah od svega. I od sebe samih.

Kompromitiramo svoje strahove. Nesigurnost se sada pretvara u snagu. Tišina se zamjenjuje planovima. Distanca se pretvara u blizinu. Imamo osjećaj dodira pod prstima. Nadomak smo svega što smo ikada željeli osjetiti. Ne priznajemo priče koje ne traju. Svi odnosi koje imamo danas, u ovom trenutku, stoljetna su borba nekih već ispričanih priča. I sada iznosimo svoju karmu, učeći, da smo se jednom već u ovim tijelima sretali.

Svaki odnos ima neku svrhu. Smisao postojanja. Neki znak dublji i od nas samih. Nešto što možemo shvatiti tek sa vremenom. Nešto kroz što se rađamo, učimo, pucamo, raspadamo i opet učimo kako postaviti na odjeke onoga što je bilo. Možda je umjetnost Saturna i Venere baš ta, da slijepimo sve ono što je popucalo, da se uneredimo tisuću puta dok ne dosegnemo red, da razbijamo, rastajemo i sastajemo. Da ne učimo sebe odlaženjima svaki put kad je gorko. Da naučimo ljubit opore usne. I te rane. I ta otvorena previranja. Da se ispričamo jedni drugima jer slomili smo svoje oči bezbrojeno puta, ali ipak smo ih gledali. Zar bi te ikada moglo slomiti nešto čemu nisi dozvolio da postane dio Tebe?

U tome je stvar. Prodiranja nekoga u tebe moraju ostaviti trag. Bez toga ne ide šapuće Pluton. Nije kao da smo naviknuti da se dočekujemo rastvoreni jedni pred drugima. Ponekad se stisnemo u sebe i povlačimo, ponekad smo hladni i rezervirani, odsutni, ponekad ne izgovaramo sve što bi mogli reći, pa se ranjavamo. Nenamjerno. Dok ne prihvatiš potpuno nekoga tko se zario ispod tvoje kože, osjećaš ponekad i nemir i sukobe i bol. I dođe ti da otrčiš i pobjegneš i poželiš i da te ima i da te nema.

Zato smo tu. Zato se ponekad ne razumijemo, sukobljavamo, ponekad dovodimo sebe do ivice postojanja i ruba naših mogućnosti. Ponekad izbijamo jedni druge iz sebe, odgurujemo. Ponekad jednostavno ne znamo ni što bi sami sa sobom, a kamoli sa drugima. Želim vam reći da ne morate tražiti svoje mjesto u nekome. Ono već odavno postoji. Vi ga trebate oživjeti. Ako treba iskasapiti taj prostor i stvoriti slike.

Nitko nije rekao da mora biti savršeno. Nikad ni neće biti. Ljudi vas nikad neće voljeti baš na način na koji to očekujete. neće vas držati za ruku baš onako kako zamišljate. Neće vas uvijek razumjeti, onako kako želite. Nitko vam neće čitati misli. I nitko neće baš uvijek savršeno kompletirati sve vaše životne fikcije. Ali, ako su ti ljudi dovoljno dugo tu da vas zadrže, da vas obuzmu, da se podjele sa vama, najbolje što možete učiniti je da budete.

Budite sa njima na način na koji se vaše tijelo upija u njih. Na koji se vaši prsti dodiruju sa njima. Istražite njihovu dubinu. Strahove. Haose. Ludnice. Terete koji nose. Način na koji oblače svoju kožu. Taj odraz u njima koji samo vi vidite. Jer način na koji gledamo jedni druge je jedinstven, nitko vas nikada neće tako gledati. I to vam je zaista dato. Ta najveća vrijednost: upoznavanje. Ni jedna umjetnost nije usporediva sa načinom na koji jedni druge osjećate.

Toliko je načina u svijetu na koji možete stradati. Vi nemojte. Uživajte. Bez pitanja gdje će vas odvesti ono što vas je već negdje dovelo. Ovdje. U ovoj točki univerzuma spojio se svijet. I sasvim je nebitno da li ćemo za 10 godina biti ovdje ili ondje, hoćemo li uspjeti ili odustati. Da li ćemo zakoračiti u nešto više ili ostati na ovome sada. Ne postavljate sebi ciljeve u odnosima jer oni ne postoje. Ljubav nema cilj.

Vi mislite da su ciljevi koje imate dugoročni i kvalitetni. Vi želite brak i djecu, vi želite starost i godine provedene sa nekime. I ako mislite da vas odnos ne vodi ka tome, u startu ga ograničavate i prekidate. A što ćete jednog dana kad dosegnete te ciljeve? Prestat ćete imati ciljeve misleći da je sve ostvareno. I taj partner pored vas više neće biti zanimljiv. Onda ćete sebi postaviti cilj preljuba. Ili nečeg trećeg. Nebitno. Oduzet ćete šansu da nastavite upoznavanje i to više nije vaš dugoročni kvalitetni cilj, to je vaša propast.

Ljudi nisu tu sa vama, nisu vam dati da vas dovedu nekuda. Ako se budimo jedni u drugima, ako se udišeš, ako stojiš usred ničega sa tim nekim, zašto bi ikad odbacio mogućnost da to bude vječno? Možda i neće. Ali daj da u ovom trenutku sada, tako bude. Da se iživimo jedni u drugima kao da sve ima smisla, jer ima. Čak i kad uzimamo prečesto jedni druge zdravo za gotovo.

Saturnov trigon Veneri i Plutonov trigon oživljavaju slike. Živimo iste odnose na novi način. Trasformiramo se. Osjećamo sigurnost. I više no ikad smo potrebitiji. Upaljeni za još jednu želju. Ovo je aspekt koji podržava emociju kroz vrijeme. Daje joj formu i stabilnost. Otisak u nešto. Saturn uvijek zahtjeva vrijeme kroz koje se pokaze koliko jesmo ili nismo. Kakvi smo kad trebamo i kad nas trebaju. Jesmo li spremni srušiti svoje barijere i granice da bismo dozvolili drugome da nas dotakne, na naše načine, sa samim sobom. Jesmo li dovoljno strpljivi da iskušamo iskušenja. Jesmo li dovoljno snažni da ostanemo unatoč i usprkos svemu. Jer znaš…

Venerin trigon sa Saturnom je prihvaćanje. Ako stojiš ogoljen pred nekime to znači da si se skinuo. Sve slojeve sebe. Da si dozvolio da netko napravi taj korak u tebe. Rasporio si svoju kožu i pokazao ju bez skrivanja. Sve ožiljke i tmine. Previranja. Lutanja. Sve svoje nemogućnosti. Propale planove. Izgubljene želje. Sav sram i stid. Sve svoje pogreške. Sve suze, nježnosti, dodire. Sve svoje strane lica. I ono što je najbitnije, najvažnije i najveće od svega što možeš imati je upravo to: da si prihvaćen. Potpuno. Apsolutno. Da imaš tog nekog tko te prihvatio. Tebe i Sve što jesi. Baš ponekad kad ni samom sebi nisi ništa. Moraš naučiti živjeti u očima ljudi koje voliš.

 

Astro Aisha (Sanja Paraminski)