Jednom se samo na ovom prolaznom, na prvi pogled bezdušnom bezdanu i od bola satkanom vremenu rađa ljubav dostojna da se za nju i umire, i živi! A samo će dostojni iste, istu i spoznati, te dobiti na dar da je žive u potpunoj harmoniji!

I baš tada, kada vidite da ste je pronašli, i šakama je zagrlili, tog istog mili sekunda vremenskog pješčanog sata, počevši da vas sa prezirom gledaju, svi koji istu nikada doživjeli nisu, a i neće, jer oni se prodaše za groš novčani, i šačicu materije, pa ostaše poraženi, u tragu vremena, što zbog novčića izgubiše priliku da žive strast, požudu i surovu, ogoljenu ljubav, što će jedino opstati, u vremenu prolaznosti..

Pa baš mi se ponekad čini, da nas je sve manje ostalo, što poput ptice, letimo, i sanjamo, a onda snove snažno zagrlimo kad u javu se pretvore, i baš tada znamo, da smo pronašli nešto što sa ovoga svijeta, materijalnog i oronulog definitivno nije, i nikada biti neće.

Jer to je ljubav nadasve snažna, poput stijene što iznad okeana tek’ toliko se vidi, a ispod površine tri puta je veća, i ne može se mjeriti ni sa jednom prolaznom do sada preživljenom strašću, osjećaju zaljubljenosti, i trenutne želje za posjedovanjem.

Ova ljubav ne posjeduje. Ona daje, bezgranično, beskonačno, i ništa za uzvrat ne traži, osim da sruši sve prije sebe, izbriše ih iz ponora dubine sjećanja, a stvori nove, ljepše uspomene, života vrijedne, i toliko slikovito snažne, da će svako pokušati ukrasti dio te neprikosnovene avanture, što se vječnost zove!

I taman kad pomislite da ljubav nije trajna, i da se vremenom gasi, ovo su dvoje mališana, niko i ništa, čestica Univerzuma, što će svaku vašu tvrdnju o umiranju čežnje i požude, strasti i osjećaja voljenosti – uništiti.

Oni će vam svojim primjerom, pokazati, da sve što ste znali, ili tvrdili o osjećaju zaljubljenosti, zapravo nikada niste shvatili, jer ona prava, istinska čežnja, strast, umiranje za nekim, i potpuna predanost bićem cijelim, nije svakome data, niti će je svako razumjeti, a većina će zapravo hvatati mrvice, poput goluba od ljubavi vaše.

A neće, zaista nikada neće doživjeti, osim onoga kome je sudbina odredila, ovu istinsku, najdublju, povezanost bića dva, da se pogledom razumiju, a očima prate, da se mislima podržavaju, a djelima svjedoče, da se sa bolom zajedničkom snagom bore, a umirući jedno za drugim, u vatri strasti – ponovo bude!

 

Dragana Kovačević