Koliko puta iznova izgaraš u istoj priči? Pokrivaš se pepelom iz navike. Koliko puta prevazilaziš sebe? Otimaš se od mogućnosti. Neke su priče ispisana polja za trčanje, a neke su stvorene za bijeg. Koja je tvoja? Znaš li?

Venera u zadnjoj dekadi Bika ulazi u kvadrat sa Saturnom. Prelazi i preko Algola. Ovo je period preispitivanja. Testova. Kriza. Period koji ili izdržiš ili se umoriš od izdržavanja. Period kada strahovi postaju tvoja suočavanja. Kada testiraš i svoje granice i tuđe. Kada shvaćaš da li je nešto vrijedno borbe i napredovanja ili se u svemu tome gubiš…

Period kada borbe u nama postaju refleksija naših odnosa. Ozbiljan trenutak odluke kada se zapitaš tko je dio tvoje budućnosti i čiji si ti dio? Period kada naviru bivše prilike. Emocije. Ili riječi. Kada se spajaju karmičke priče u kojima već “plaćaš”. Period kada ljubav žudi za sigurnošću i kada od tebe odlazi sve što nije tvoje … Pa da se podsjetimo uvijek aktualnog teksta:

Ljudi kažu “ubija ljubav”. Ne ubija ljubav. Ubijaju laži, prevare, neiskrenost, nedostatak pažnje, nepoštovanje, ali ne ubija ljubav. Ubija izostanak iste. Ljudi su skloni za neuspjele odnose kriviti svoje prahistorijske pretke, okruženje, disfunkcionalne obitelji, ali ne i sebe.

Zašto današnji odnosi ne uspijevaju? Zato što vam se ne da. Zato što postoje žene koje žive u uvjerenju da muškarci nešto “moraju”. Obezbijediti im krov nad glavom i egzistenciju. Pa se udaju. Rađaju djecu. Zapostavljaju svoj razvoj i samostalnost. pa se jednog jutra probude bez tog muškarca koji je nešto “morao”, i ostaju same. Sa djetetom u rukama i sa upitom što se to dogodilo i kako je mogao jer “ja sam njemu rodila dijete”.

Da, postoje žene koje još vjeruju da rađaju djecu muškarcima ili sebi, a ne njima. Postoje i one koje misle da su bitnije od muškaraca jer one su ipak majke, takve su zalutale u utrci svog života ili ne znaju da postoji sasvim dovoljan broj dobrih očeva. To što si rodio ne znači da si majka i to što si napravio ne znači da si otac.

Ima i tih muškaraca koji zapostavljaju svoje žene. Valjda naviknuti da im daju sve osim sebe. Pažnju, riječi, dodire, tišinu. Ima tih muškaraca koji će osvajati sve žene svijeta, ali će zaboraviti da svakog dana iznova osvoje svoju. Uzalud osmijeh svake žene u prolazu, ako ona pored tebe nije sretna. Ljudi se osjećaju neželjeno. Živi jedni pored drugih ležeći gledaju porno filmove, dok na drugom kraju svijeta netko plače jer nema pojma što je to vođenje ljubavi. Nezahvalni smo i nezasitni. I radije ćemo živjeti u virtualnom svijetu nego se posvetiti jedni drugima.

Toliko smo se podijelili na uloge, da smo zaboravili da smo tu samo da jedni druge volimo. Sve ostalo, što činimo zajedno je bonus, nikakvo “moranje”. A mi baš radimo sve ostalo osim voljenja. Trošimo vrijeme kao da ćemo ga uvijek imati dovoljno.

Uzimamo se “zdravo za gotovo” kao da ćemo uvijek biti ovdje. Odnosi propadaju jer radite sve osim da se prihvaćate. Ljudi u vaše živote, kakvi god da jesu, ulaze sa razlogom. Da su trebali biti drugačiji, bili bi. A vi se još uvijek nepomireno borite što oni nisu “takvi ili onakvi”.

Vjerujte da je prihvaćanje veći odraz emocije nego neki “leptirići” koji umru u vama sa prvim problemom. Ljubav nije samo kad je lijepo. Odnosi propadaju zato što se ljudi ne trude. Postave neki cilj u ljubavi. Da upoznaju nekoga, uđu u vezu, brakove, rode djecu i onda dođu do spoznaje da nemaju više ciljeva. Tad kreće varanje, ako nije krenulo i ranije.

Ljudi su zaista lijeni da se upoznaju. Zagrebu malo po površini nekog bića i misle da je to to, idemo dalje. Kad bi samo znali koliko toga možete uvidjeti u jednoj osobi, kad bi to upoznavanje bilo toliko duboko, kao neprekidno traganje, ljudi nasuprot vas vam nikad ne bi dosadili. Umjesto da budete spremni za najduži hod u sebe, vi se prekratite na nekoj prugi ispadajući iz tračnica. Sve što treba znati je da smo mi najfascinantnija bića i tako smo prokleto dobri u propuštanju jedni drugih. I da, ljubav nema ništa sa tim.

 

Astro Aisha (Sanja Paraminski)