Valentinovo, koji 2021. godine dočekujemo u sretnom aspektu konjunkcije Venere i Jupitera, nastavak je starorimskih Luperkalija koje su se održavale od 13. do 15. februara, a svrha im je bila počistiti loše energije koje su se nakupile tokom godine, te donijeti plodnost i zdravlje.
Pogledajmo kako su se odvijale ove svečanosti. Započinjale su na rimskom brežuljku Palatinu, ispred pećine Lupercal, gdje je vučica nahranila osnivače Rima, Romula i Rema. Zatim bi, dva svećenika ogrnuta u kožu žrtvenih životinja trčala su po Rimu i udarala bičem građane, čisteći ih na taj način.
Inače obredno čišćenje bičem, prisutno je i danas na nekim paganskim obredima. Osim čišćenja ovakvo udaranje bičem imalo je magijski učinak osiguravanja plodnosti i sigurnog poroda za žene.
Luperkalije su se održavale u čast boga Luperka, koji je izjednačavan sa bogom Faunom, ondnosno grčkim Panom. Pan je jedno od najznačajnijih božanstava u paganizmu, jedan je od utjelovljenja Rogatog Boga. Bog je divljine, šume, prirode, slobode i nesputanosti.
Kao pohotni bog personifikacija je divlje, neobuzdane, iskonske, animalne muške seksualne energije u svojoj najčišćoj formi. Pod pojmom neobuzdane ne misli se na energiju koja siluje i ne može se kontrolirati, nego na čisto izražavanje i usmjeravanje takve erotske energije izvan okova i društvenih uvjetovanosti.
Budući da Pan, kao bog slobode, nije uklopljen u društvene okvire, ni izgled mu ne odgovara uobičajenom (ima jarčeve noge, rogove i rep). Kad je Hermes (alkemičar, mudrac) koji ga je prihvatio, doveo Pana na Olimp, drugi bogovi (društveni poredak, uklopljenost) su mu se smijali i izrugivali ga – jer takvo je često društvo, ne prihvaća slobodne i različite. Zato je on boravio u šumi i prirodi okružen nimfama, štiteći divljinu i one koji su divljini prepušteni.
Bog je i panike i paničnog straha, jer svi mi znamo kada izlazimo iz društvenih okvira i kad se suprotstavljano starom i ustajalom, kad okovi počnu pucati, da na početku osjetimo strah, gotovo paniku. Dok se ne oslobodimo i postanemo divlji.
Postoji i posebna ljubav između Vještica i Pana koji se danas smatra njihovim omiljenim bogom i zaštitnikom, a u određenim stanjima ritualnog transa, pri izmijenjenim stanjima svijesti, Vještica i Pan se spajaju, u nematerijalnim svjetovima, u ljubavnom zanosu. Ovakav čin je tantričko spajanje muške i ženske energije, hieros gamos, alkemijsko vjenčanje, koje dovodi do svejedinstva i iluminacije.
Irena Dumančić Baranja