Danas znamo da su znaci stekli svoje vizualne prikaze u obliku kakav su nam poznati (Ovan, Lav, Djevica..) na temelju konstelacije i mitova povezanih sa njima uglavnom kroz kulture na području drevne Mezopotamije. Ptolomej u svom djelu “Tetrabiblos” nam pojašnjava da su simbolike i vladarstva koja se za znake vezuju, više vezana za same karakteristika godišnjih doba, nego za konstelacije i njihov mitološki sadržaj kao takav.

Za uzrok godišnja doba imamo Zemljinu revoluciju i nagiba naspram Sunca, gdje proljeće i jesen počinje u na mjestu proljetnog i jesenjskog ekvinoksa (ravnodnevnica), ljeto i zima počinju na mjestu solisticija (suncostaj). Zodijački znaci prate proljetnu točku i od nje kreću = proljetna točka = 0 Aries znaka.

Ova točka zbog sporog procesa precesije stalno se giba kroz konstelacije u pozadini i tako pomjera mjesto nastanka ekvinoksa i solisticija kroz zodijačke konstelacije na ekliptici. Tako iz jednog u drugo astrološko doba proljeće otpočinje ravnodnevnicom u različitoj konstelaciji a trenutno je u Ribama a posle toga će doći doba Vodolija. Zapravo spominjem Ptolomeja zbog toga što on to eksplicitno navodio i svjestan je precesije.

Same karakteristike znakova naravno nastale su kroz duži period na koji su razni umovi imali svoj utjecaj. Oni su dodjelili vladare znacima, elemente i raspored istih i ostale nužne karakteristike. Zabune koje su ovdje nastale leže u tome da su znaci zodijaka i zodijačke konstelacije u to vrijeme bile približno izjednačene (proljetni ekvinociji padao u sideralno konstelaciju Ovna).

Ali mnoge simbolike su zapravo protekle iz karakteristika godišnjih doba više nego iz mitoloških kodova konstelacije kao takve. Jer nisu svi astrolozi u to doba bili jednakog mišljenja niti su svi poznavali detaljno precesiju. Drugim riječima, u ta vremena, proljetna ravnodnevnica (ekvinoks) svakako je padala u konstelaciju Ovna i Vage (a koji danas pada u konstelaciju Ribe-Djevica). Pa nije bilo sasvim očito kao što je danas.

Đotiš ili indijska astrologija ostala je po tom pitanju nepromijenjena i bazira se na sideralnom zodijaku, ignorira precesiju i započinje svoj zodijak sa 0 sideralne konstelacije Ovna, umjesto 0 Ovna “znaka” – naravno ovdje govorimo o dolasku Sunca na ta mjesta. Kad bi otpočelo proljeće mi bi prema Đotišu (sideralna astrologija) vidjeli konstelaciju Ribe u pozadini sunčevog diska pa bi rekli da je Sunce u Ribama. S obzirom da su Ribe vezane za element vode tada ne bi smo mogli povezati solarni princip, iako solarni princip koji je vatren puno bolje opisuje rađanjem proljeća (više svijetla, topliji i duži dani).

Također zimski solisticiji imao bi za pozadinu konstelaciju Strijelac koji je vatra, pa se hladni Saturn ne bi, a ni zima, uklapala u vatrenog Strijelca (po tropima bi bio znak Jarac na redu). Dok je kvalitet znaka Ovna kardinalnost i pokretanje jer otpočinju topliji i duži dani (što se vezuje uz vatru i solarni princi) taj kvalitet ne bismo mogli povezati sa konstelacijom Ribe po sideralnom (đotiš). I tako uglavnom više manje za sve znake.

Tropski zodijak prati trope, sezonske promjene sa Suncem u središtu. A upravo dodjeljivanjem Suncu znak Lava, vladanje ljetom, toplinom i generalno upravljanjem živim svijetom postavlja se temelje za određivanje daljnjih vladarstva drugih planeta znakovima. Jer svi ostali planeti s obzirom na Sunčevo vladarstvo znakom Lav su dobili svoja vladarstva i uloge naspram njega.

Kada u tropskom zodijaku nastupi znak Lava, tada po sideralnom imamo Rak u pozadini što odudara samim time jer se Rak veže za element vode i logičnije je povezati maksimalnu vrućinu i eksponenciju Sunca sa vatrenim znakom Lav. Po sideralnom će jednog dana proljeće padati čak i u znak Škorpije i bilo koji drugi znak. Koristeći sideralni zodijak, upitno postaje i postojanje podjela na 12 konstelacija, pošto longitudu dodiruje i 13. konstelacija Zmijonoše (Ophiuchus), kao i 14. konstelacija Kit (Cetus) koja se ubacuje između Ovna i Ribe.

Zaključak:

Iako su figure koje žive u znacima/konstelacijama tropske i sideralne astrologije iste. Same simbolike, značenja, elementi pa i vladarstva vezano za pojedina godišnja doba puno više odgovaraju tropskoj astrologiji. Same simbolike i njihovi začeci protekle su negdje u doba kada su tropski i sideralni zodijak bili izjednačeni. Međutim jedna struja astrologa nije primijetila ili je s namjerom nastavila da prati drevnu mezopotamsku tradiciju (zanemarujući ulogu precesije) dok se u kasnom helenizmu ipak više budila svijest o ulozi precesije na zodijak. Naravno obje strane imaju svoju specifičnu ulogu u svoje vrijeme na razvoj astrologije.

Međutim ipak po svemu sudeći, moj je osobni zaključak da je tropska astrologija “the real deal”, istinski bolje prikazuje odnos čovjeka i prirode, prirode i kauzalnih elemenata i zakona Univerzuma. Međutim, to ne znači da Đotiš majstori ovo nisu uzeli u obzir, s obzirom da oni u svome sistemu imaju i drugačije tehnike koje su više usklađene i prilagođene sideralnom što ne mogu da prosudim.

Ono što je za mene sasvim sigurno jeste da nema mnogo mjesta za postojanje dva zodijaka. Jer kada bih računao temperament jedne osobe prema sideralnom i tropskom dobio bih potpuno različitog čovjeka, karakteristike ili odgovore. Neka svako o tome sam prosudi za sebe. Nisam pobornik izmišljanja dodatnih filozofija za popunjavanje velikih praznina kada govore da jedno više izražava “karmičko” a drugo “sudbinsko” u nama pa samo brzo prebacim tu stranicu. I to je to.

 

Mirko Maričić