Kažu da zdrav čovjek ima milijun želja, a bolestan samo jednu – da ozdravi. Sretan čovjek ima samo jednu želju, a ta je da ostane sretan. Nesretan čovjek ima milijun želja, zato i je nesretan. Korijen nesreće je prijanjanje za nešto, štogod to bilo i odbijanje nečega, nebitno čega.

Iako je jedina istinska želja čovjeka da bude sretan i iako sve veći broj ljudi zna da za sreću treba jedino PRIHVATITI život u sadašnjem trenutku, ipak rijetkima to uspijeva. Kako se i sama još uvijek “nasučem” na prijanjanje i odbijanje, često se pitam zašto je čovjeku izrazito teško prihvatiti sadašnji trenutak, kad je to jedini istinski put za sreću.

Prvi odgovor koji se nameće je strah da ćemo prihvaćanjem postojećeg (teškog i ružnog) u sadašnjem trenutku zauvijek živjeti to što nam se ne dopada. Prihvaćanje sadašnjeg trenutka smo izjednačili sa nepromjenjivošću. Pritom smo zaboravili da je promjena vječna i stalna. Ako je promjena jedino što je stalno, tako se i sadašnji trenutak iz trenutka u trenutak mijenja.

Upravo naše odbijanje njegovog prihvaćanja čini tu mijenu statičnom u smislu da se stalno događa isto, ali sve većeg intenziteta. Slikovito rečeno, ako nam se ne dopada da nam suprug odlazi sa prijateljima svaku večer na piće, onda će on i dalje odlaziti na piće, ali će naš bijes i patnja svakim danom zbog toga bivati većima i težima. Odbijanjem prihvaćanja, ne mijenja se akcija, nego intenzitet boli zbog akcije koja nam se ne dopada.

Meni osobno razumijevanje ovoga pomaže da u trenucima kad izgubim vjeru u prihvaćanje, sebe podsjetim da je to istinski put u mir i sreću. No, to ponekad nije dovoljno. Zato sam razvila dodatne podsjetnike i pomagače koji me odvedu do mira, a kad sam u miru, automatski sam sretna, jer se sreća nalazi u miru i obrnuto. Dijelim sa vama neke od mojih ključeva na putu prema sreći i miru:

1. Svjesno disanje

Disanje je ključ za mnoge tajne, od zdravlja, produžetka života, natprirodnih mogućnosti, ali i sreće i mira. Samo se po disanju razlikuje živo od neživog. Još prije nekoliko tisuća godina iscjeljitelji su znali da disanje omogućuje čovjeku da bolje spozna sebe i da obnovi energetske rezerve organizma. Disanje uravnoteženog čovjeka razlikuje se od disanja čovjeka u stanju stresa.

Najveća dostignuća u sportu nisu moguća ako ne znamo pravilno disati. Što sporije i mirnije dišemo, duže živimo. Usporedbe radi, čovjek ima 17 udisaja u minuti, kornjača 1 do 3, a pas 40. Čovjek živi prosječno 70 godina, kornjača 500, a pas niti 20. Stoga, nemojte zanemarivati važnost svjesnog disanja i u trenucima kad vam se čini da ćete izaći iz kože, najbolje i najlakše što možete učiniti je da počnete polagano i svjesno disati.

Ne morate se za početak zamarati tehnikama disanja, već je svjesnost na praćenje udisaja i izdisaja dovoljna, jer će vas automatski umiriti, povezati sa vašom suštinom i vratiti u sadašnji trenutak. Naravno da bi bilo poželjno da i naučite određene tehnike disanja, ali to će doći spontano samo po sebi nakon što uvidite koliko je svjesno disanje vrijedan i važan alat na putu prema sreći.

2. Boravak u prirodi

Kad kažem priroda, mislim na biljke, vodu, zemlju, zrak. Ukoliko niste u mogućnosti puno se kretati, dovoljno je i sjesti na klupicu i promatrati drvo. Sat vremena dnevno u prirodi bez ometača pomaže da budemo u balansu i sadašnjem trenutku. Kad kažem bez ometača, mislim na to da je u prirodu najbolje ići sam i biti sam sa sobom.

Bilo bi idealno da je tamo što manje ljudi, zgrada, cesta, te da što manje stvari i ljudi ometa zvukove i prizore prirode. Priroda nas automatski usklađuje sa našom suštinom, jer je suština prirodna, a što je prirodnije od prirode?

3. Zahvalnost

O zahvalnosti pričaju već i vrapci na grani. Unatoč tome, mnogi kad zaglave kažu da nemaju na čemu biti zahvalni sve dok im je tako kako je. I zato tonu još dublje, jer bez zahvalnosti ne možemo izaći iz životnih poteškoća. Raste ono što njegujemo. Znate i sami da biljku moramo zalijevati da bi rasla, te da najbolje napreduju biljke koje volimo. Isto je i sa vodom.

Japanski znanstvenik je slikao kristale vode i kroz slike je jasno pokazana razlika između kristala vode prema kojoj se ophodimo sa ljubavlju i zahvalnošću u odnosu na one prema kojoj se ophodimo sa nezahvalnošću, mržnjom, ljutnjom i slično.

Isto je i sa životom i životnim situacijama. Ukoliko “zalijevamo” nezahvalnost, otpor, ljutnju… dobivamo još više razloga za isto, jer raste ono što “zalijevamo”. Stoga, ako ne možete pronaći razlog za zahvalnost zato što ste fokusirani na situaciju prema kojoj pružate otpor, pokušajte se fokusirati na to da imate ruke i noge, bubrege, srce, jetru, oči, uši…

Na taj način ćete naći nekoliko milijuna razloga za zahvalnost, jer najmanje toliko dijelova vašeg tijela čitav vaš život marljivo i vrijedno radi za vas, da biste mogli živjeti. Ključeva ima više nego ova tri nabrojana i o njima pričam na svojim radionicama i školama osobnog razvoja. Nabrojana tri su esencijalna i ako ćete samo njih upražnjavati, vaš će se život zasigurno promijeniti na bolje. Sve što trebate učiniti je da krenete sa prakticiranjem – sada. Sretno!

 

Bojana Svalina