“Među prste zapetljan zadnje cigarete dim

čuva me od mene samoga.”

Sunce u Vagi primiče se kvadratu sa Plutonom u Jarcu. Sa jedne strane donosi energiju harmonije.

Nosi tu potrebu da se suživimo sa još jednim bićem, da se oslobodimo te samoće. S druge strane donosi energiju koja duboko u sebi tjera na neku sebičnost, kalkulacije, zatvaranje u sebe, izdizanje nekog podruma, zaključavanje svog svijeta, bacanje u jarak i zakopavanje strahova.

Sa jedne strane to je potreba da udovoljimo svima, da budemo fer, da pripazimo na svačije emocije. Potreba da ne povrijedimo, da volimo, da se ispričamo, da i prešutimo ono što nam smeta. Sa druge strane su to pitanja – Gdje smo? Tko pazi na nas? Tko misli o tome o čemu mi mislimo?

Gutamo li dovoljno duboko u sebe, hoće li zaista potonuti taj osjećaj u nama? Ako progledamo kroz prste, hoće li se ta praznina popuniti? Ako ponovno i iznova izađemo u susret tom bojnom polju nalik križarskim ratovima, hoće li nam opet prvi i zadnji udarac zadati u leđa? Oni koje štitimo.

Trebamo li nešto mijenjati kod sebe? Jer, Pluton je promjena i transformacija. Zakopati baru ili se utopiti u njoj? Preskočiti je? Prešutjeti svoje želje da bi održali mir? Zatomiti svoju tugu da bi svijet izgledao sretniji? Zatomiti svoj plač da ne poremetimo tuđi unutrašnji mir? Da kao, ne izazovemo krivnju kod drugoga.

Da postanemo sebični ili ostanemo dosljedni sebi? Da potražimo taj novac što nam duguju? Da naplatimo ono što možemo ili da poklonimo? Da budemo sami ili sa nekime? Da nam postane svejedno? Ali, kako?

Mi to duboko u sebi, ne umijemo. Za takve stvari treba biti rođen, a mi to nismo. Naučen od malih nogu, ali kako? Kad smo učili sebe sami. Kad je naš identitet, naš. Trebamo li se mijenjati? Ali što promijeniti? Postati tuđa refleksija ili živjeti ono što jesmo.

Kidanje sebe ili prilagođavanje. Iskonski znamo što nam je raditi, ali i ne znamo. Kao da smo otupljeni već na sve, a i dalje nas boli komad tuđeg neba zagreban pod našim noktima. I dalje se osvrćemo na svaku patnju, i dalje ne umijemo biti drski i oholi i ponašati se prema ljudima onako kako se oni ponašaju prema nama.

Možda griješimo? A možda i ne. Kao da nam nije dano da znamo taj korak koji treba biti sljedeći. Nešto moramo mijenjati. A možda smo se i promijenili, bez da to i znamo. Možda ni ne trebamo znati.

Zapitajte sebe – Tko ste kada vas nitko ne gleda? I znat ćete tko trebate biti.

 

Astro Aisha