Da li su trčanja po rubovima kože, zaista prerasla u bijeg? Da li su otisci uparani u nečije nebo, zauzdali krik? Da li proliveni u ekstazama zaista znamo, kako nečujno, oporo, nemušto, izdahnemo sebe?

Venera je ušla u znak Riba. Ribe prirodno vladaju 12. poljem tajni. Skrivena ushićenja. Telepatske poruke. Snovi koji miješaju našu realnost. Provlačimo se kroz vlastita bunila. Nesigurni u ono što bi htjeli, ali sasvim sigurni u svoja odredišta. Ljubav je jedini cilj, premda sama nema cilja.

Sve oko nas postaje misteriozno, tajno, kodirano, skriveno. I emocije i ljudi koje srećemo. I naši partneri postaju stranci, i mi njima. Jer postoje diobe u nama, i mjesta na koja ne puštamo nikoga. Ponekad ni sebe. Postoje dijelovi nas još uvijek skriveni. Poneke riječi nikad izgovorene.

Dolazimo do pomisli da partnere ne poznajemo, ne poznaju ni oni nas. Neka otkrića mogu nas fascinirati, neka zaluditi, a neka utopiti u svojim slutnjama. Sada se ostvaruje ono što smo željeli. A možda i više od tog. Svake priče imaju svoje završetke, a sada su to vaše.

Spaja se nespojivo. Vanserijsko. Nešto u što može sumnjati cijeli svijet. Ali ne i vi. Jer, rekli bi, na obroncima emocija, nema podjela. Sudaraju se dva potpuno različita svijeta i baš zato što su nepoznata jedno drugome, tu su. Najveće eksplozije uvijek su upalili najjači ljudi.

U ovim trenucima ne moramo opisivati sebe. Nešto se mijenja, događa, nešto uzbuđuje dio naših trenutaka, nešto nas baca u neke samo nama znane svjetove. Divljamo u svojoj mašti. Zalijepljeni na disanjima kože. Ne shvaćamo, ali ne moramo ni shvaćati.

Probija u nas neko ludilo. Opijum naših trzaja klizi. Nemoćni smo u svojoj najvećoj moći. Ne umijemo iskontrolirati, ali možda i ne bi trebali. Iracionalno i nesvakidašnje, ali potpuno smo neobranjivi u toj slabosti. Razlijećemo se. Potajno. U sebi.

Manevri naše budućnosti okreću svoje pravce. Saznajemo možda i da nismo idealni, da nisu idealni oni sa kojima se dijelimo. Pa uvlačimo neke svjetove u svoje. I preispitujemo se. Možda su naša življenja, življenja u zabludi.

Padaju svjetovi. Ruše se stepenice kojima smo dolazili do vrhunca. I padamo. Svatko na svoju stranu. I u svojim bivanjima pokušavamo biti nedodirljivi.

Saznajemo istine, otkrivamo tajne, suočavamo se sa lažima. Sve nekvalitetno, postepeno iščezne. Posljednje role svojih filmova utapamo u objektivima.

Zaljubljujemo se i zaluđujemo. Mami nas prasak nečije čežnje. Naše nedodirljivosti postaju dodirljive, makar se nikada ne dotakle. Predmet smo nečijih misli i pobuda nečijih želja, i što smo dalje, to smo im bliži. Tankoćutnost je oduvijek bila razlog da osjećamo i neosjetljivo.

Žene su zanesene, tajnovite, skrivene. Emocije se rađaju u daljini, na neviđeno. Sve češće mislimo i razmišljamo. Slikamo, glumimo. Naši talenti naše su vizije. Naše vrijednosti su visoke, bezgranične, ponekad nejasne i nama samima. Pokolebljive.

Odluke su emotivne i teške, i donesene u trenutku. Bolje je da ne pričamo. Suvislost je besmislena ovoga puta. Dodirnimo. Osjetimo. Udahnimo. Još malo ćemo biti između ničega i nigdje. Do Venerinog ulaska u znak Ovna, kada ćemo pokrenuti cijeli jedan novi svijet.

Sada ćemo se još uvijek sudarati sa svojim maštanjima, iluzijama, sa vrebanjima, tajnama, snovima, žudnjama, sa ponekim istinama, koje će nam pokazati da naši životi nisu savršeni kao ni naši partneri.

Ali, izronit ćemo još jednom iz tog bunila. I realnost zamijeniti snovima. Jer što je ljepše od lutanja u kojima ne znamo zašto, ali znamo da nam pripada.

 

Astro Aisha (Sanja Paraminski)