Tijelo gori na odru svih sahranjenih nadanja. Svim strahovima sada kucamo u oči. Tijelo se bori da se ne raspadne kao duša. Budi se u nama inat. Strast. Borbenost. Sve idealizacije rasule su se sa Venerom u Ribama i sada jasno vidimo tko je tko…
Venera je opet ušla u Ovna i 15. maja izlazi iz svoje sjene. Tek tada ćemo moći zakoračiti u nepoznato. Saznati prave istine. Odigrati prave poteze. Tek tada ćemo znati tko je vrijedan ljubavi i tko su pravi osvajači. Do tada smo u zabludi. I na nepoznatom terenu. Sve što je zastalo u periodu od 1. do 27. marta sada se pokreće.
I znam da križaš sva razočarenja, sve moguće partnere i one bivše. Znam da stavljaš veliki X na svakoga tko ti ne stane na crtu. Tko nije dovoljno lud i hrabar. Znam da živiš. Da goriš i da si izgorjela već odavno, ali više bar ne čekaš. Ne moliš. Ne očekuješ. Ne sačekuješ. Grmiš i lomiš. Odlaziš bez pozdrava. Eliminiraš iz dvoboja svakoga tko nije jasan, glasan i tu.
Znam da te neke vatre sagorijevaju, kao i mostovi koje pališ. Da negdje vidaš rane i ližeš otiske zgarišta. Znam da još u tebi postoji iskra, žar i snaga. Ali neke bitke više nisu vrijedne borbe. Neka se koplja moraju slomiti sama. Ne na tebi. Ne više… Previše si toga istrpjela, sada samo otkačiš sve sa ramena i krećeš dalje.
Jer nema smisla više čekati. Nemaju smisla odnosi u kojima si jedinka. Nemaju više smisla ljudi koji ne znaju pokazati gdje stojiš u njihovom životu. I ako ne pripadaš nigdje, vrijeme je da se okreneš sebi.
I sada ćeš reći, napraviti sve što nikad ne bi. Jer više ne možeš šutjeti. I skočit ćeš. I više nećeš čekati odgovore na pitanja. Bit ćeš direktna, glasna i ponekad napadna. Jer za tebe je ljubav rat koji si možda ovog puta i izgubila, ali nema veze. Ima onaj citat: “Tko god je ubio Pariz u tebi, vrijeme je da mu Moskva j…. ”
Sanja Paraminski Aisha