Prislanjaš zube na moju kožu. Grizeš moja upijanja, dok nazivaš ih svojim. Ne boli me. Zaista. Kako me može boljeti otisak nečega što je Moje. Neki ljudi ne bi se smjeli sresti, ali sreću se. Tu smo. Nema bijega. Kože su naša jedina staništa, gdje bismo pobjegli?

Čini vam se možda kako ste se u posljednje vrijeme udaljili jedni od drugih? Fizički vas nema. Nema tog dodira, zagrljaja, šapata. Nema tog buđenja. Nema te ljubavi koja svoj počinak ostavlja duboko na plahtama. Nema tog pogleda koji se zarije duboko u vas dok usne grizu čežnju.

Da li smo svi zaista toliko daleki? Možemo li uopće biti? Prostorno udaljeni. Vremenski prošireni u raskoraku. Ne dodirujemo se. Ne srećemo. Ne sudaramo. Kao u vakuumu Tišine. Čini se, nema nas. I onda, odjednom Ti…

Pluton u Jarcu izdiže svoja krila prošlosti. Ponovno se budi i rađa, ponovo se susreće i sastavlja, ponovo prodire u nas isti eho. Isti ljudi. Iste emocije. Taman kad propadnemo u talase nekih gubitaka misleći kako se ništa ne događa, Pluton dođe, da zatakne svoje prste u našu kosu. Da nas povuče. Strasno i grabežljivo, nježno i prodorno, ne prema sebi već u Sebe.

Ima ljudi kojima prosto pripadate. Gdje god bili i vi i oni. Gdje god išao vaš svijet. Kojim god putem koračali. Ima ljudi kojima naprosto pripadate od prvog trenutka. Od tog sijevanja u očima. Od prvog zagrljaja. U toj milisekundi u kojoj ste vidjeli cijeli prošli i budući život. U tom trenu u kojem ste znali gdje će vas odvesti ta priča. Ljudi se prepoznaju. Na granicama ludila. Potpuno nespremni. Dogode se jedni drugima. To je put bez povratka. Pretačete se u Ništa. Jer ništa je upravo Sve. Slutim da me imaš, više nego obično.

Venera u Djevici susreće se sa retrogradnim Merkurom. Očekuje preslagivanja. Riječi. Poruke. Sve što nije ispričano, počinje. Gotovo da je izdahnula bez ljubavi. Ona želi taj zagrljaj. Stisak. Opet. Negdje. Nekada. Gotovo izgubivši sve nade da će biti… Osjeća. Vuče je. Ponovo se vraća. Nije nikada ni otišlo. Ono što je u njoj. Dogodit će se i u stvarnosti. Ono što želi, bit će joj dato. Jer ona to može. Jer ona to živi. Jer više no ikada, više nego itko, predaje sebe.

Ona mora doći do zadnjeg atoma snage da bi uspjela. Ona mora potonuti duboko na dno, da bi udahnula. Ona mora čekati najduže od svih da bi doživjela što želi. I sada je tu. Pod prstima osjeća njegovo disanje. I opet otpočinje ta priča. Takve priče, nikada, zapravo ni ne prestaju.

Što vam može donijeti u život ovaj trigon Venere i Plutona? Oživljavanje neke emotivne priče za koju ste već pomislili da je izgubljena. Strast. Zabranjene emocije. Dodire. Emotivne priče preko posla. Priče koje se nisu završile. Karmičke konekcije. Duboke potrebe. Osjećate kako vas netko jako želi.

Sasvim obični ljudi, bude u vama sasvim neobične emocije. Kako tako naizgled bezvezni trivijalni ljudi, učine tako bogat vaš svijet? Kako tako običan čovjek, učini neku novu dimenziju. Kako naizgled obični ljude, stvaraju neke nevjerojatno svjetove, zar ne? Čuda nisu predodređena za posebne. Posebni su svi. I naizgled obični. U dubini sebe nose neki kod. Značaj. Otisak. Duboko u vašim kostima postoje trnci. Dajte mu značaj.

I na financijskom planu slijede dani priliva. Vraćaju se dugovi iz prošlosti. Dobivate zajmove i kredite. Pomažu vas moćni i utjecajni ljudi. Zapošljava vas velika firma. Radite za utjecajan brend. Imate želju za stabilizacijom. Uporni i marljivi. Strpljivi. Svjesni što sve možete i što sve imate. Život koji stvara. Vi koji stojite na čvrstom tlu, a mislili ste da nećete moći.

Seksipil. Dociran, umjeren, onaj koji zrači. Magnetski privlačite očima tuđe oči. Sad svaka “čudna i neobična” ljepota, biva prepoznata. Budite divlji, divlji tek toliko da istrčite jedan pobjednički krug. Za sebe. U sebi. I da u noćima poludite. Strasno i prkosno, a opet zrelo i predano. Da se držite. Čvrsto i željeno. I da dišete. Samo dišete. Jer to činite savršeno.

 

Astro Aisha (Sanja Paraminski)