“Za tvojim korakom ću ponovo,

bilo da sam sam ili s tobom zajedno,

za tvojim dodirom ako potonem,

pusti me, nek’ potonem…”

Venera u Djevici približila se trigonom Plutonu u Jarcu. Ne možete ostati okamenjeni na strast. Ne možete ne trepnuti pred tom stabilnosti. Pred tom strasti koja je uvijek živa.

Da li ste ikad grijali svoje tijelo na vječitim plamenovima? Da li su vam ikad grizli usne, bez da vas dodiruju? Da li su ikad izgrebali vaše tijelo od ljubavi? Pustili vas da dišete goli i slobodni.

Jesu li vas ikad probudili vrištanjem koji je bio šapat jedne ljubavi? Jesu li ikada ušli u vas kao da su tu vječito rođeni? Osjećaj kada vas život zapita – U čemu ti on izgleda najbolje? U odjelu, uniformi, majici? – U meni.

Ovih dana iskoristite ovaj aspekt da probudite strasti u odnosima. Da probudite sebe. Da iznjedrite na površinu iskonsku strast koja je u svima nama. Nije ovo priča o ljepoti i prolaznosti. Nije ni priča o seksipilu. Ni o golotinji.

Ovo je osjećaj dodira njegovih hrapavih, ranjenih ruku, pod kojima osjećate samo nježnost. Ovo je vaš hod dok jutrom sneni hodate polugoli prema kupatilu. Ovo je zanos u vašim očima. Strepnja i strah dok iščekujete poziv. I svako ono – Hoće li?… A hoće.

Ovo je onaj pogled u kojem se gubite i nestajete. Onaj stisak dok vodite ljubav. On razlijepljen po vama, vi, tako nevješto stisnuti, negdje. Bilo gdje.

Ovo je svaki zagrljaj u kojem prodiše sva vaša vječnost. Onaj titraj tijela koji se uvijek iznova dogodi. Ovo je ono kada naprosto ne prestajete postojati jedni u drugima. Kad svaki novi susret probudi sve staro u vama. Kad trčite ususret njemu, trčeći u sebi.

Neki ljudi su neodvojivi. Rijetki. Posebni. I samo sa njima možete osjećati sebe. Jer dok se koža i tijelo isprepliću, mnogo su dublji doživljaji od stvarnosti. Ne umije svatko držati vaš jezik, vašu kožu, vašu kosu i vaš bol u trenucima sebe. Ne umije svatko posjedovati vaša “buđenja”. Ne umije svatko napraviti dio oko vas, dio oko sebe.

Izliječite se. Izmijenite se. Ostavite taj dah prošlosti koji vas je slomio. Disanja su sada sigurnija, bezbolnija, jača. Vaša.

Zar išta može boljeti više nego sjećanje? Pokopajte ga. Ne dozvolite da u vama ožive trenuci koji to i nisu bili. Strahovi, paranoje. Bijeg. Ne možete pobjeći ljubavi. I nemate razloga za to. Ne ranjava ona. Ne izdaje. Ne lomi. Ne odbacuje. Ljudi su ti koji vam presude. Ako treba, njih odbacite. Odložite. Pospremite. Na neko sigurno mjesto. Dovoljno daleko.

I priđite onima za koje već znate da vas umiju voljeti baš takve.

Jednom ste umrli, bili ubijeni, jednom su vas ranili, nasamarili, objesili, probili, uboli i zaboli. No, shvaćate li? Možete ponovno osjećati. Pluton transformira, uzdiže i čini živima ljubav. Netko se zavukao pod vašu kožu i neka tamo i ostane.

“Dodirni me slučajno, kad bez daha ostanem, izvuci me sa dna ponovo,

ne daj me. Dodirni me slučajno, udahni mi život ponovo, ti to možeš sigurno…”

 

Astro Aisha