Nikad nismo više svoji nego li u trenutku kad se sudarimo sa tuđim. Egzistiramo u vakuumu vremena, do trenutka spoznaje da nismo sami. Ne možemo. Ne stižemo nigdje.

Bez tuđeg postojanja potpuno smo lišeni sebe.

Venera u Vodenjaku samosvjesna, otvorena uma, bez predrasuda, istinski i prijateljski tjera nas da se zapitamo – gdje smo?

Koliko smo zapravo slobodni? I u sebi i u drugima. Gdje su naše granice, a gdje nam je kraj? Živimo li samo u prividu neke slobode? Mislimo li samo da imamo pravo glasa?

Marširamo. Ali za koga? Marširamo protiv terorizma. Što je sasvim u redu. No, u isto vrijeme marširamo i za prolongiranje rasnih i vjerskih te nacionalnih razlika. Borimo se protiv ubijanja i smrti, ali na jedan neprikladan način. Potiskujemo jedno, da bi ispali ispravni prema drugome. I činimo greške. Umjesto da jasno kažemo da smo protiv terorizma, ali i protiv ismijavanja tuđih vrijednosti, mi se priklanjamo jednome na uštrb drugoga, i to nazivamo pravdom.

Pravda u 21. stoljeću ispada samo optička varka. Nama ruke i noge nisu vezane lancima, ali – um? On nije slobodan. Kao isprogramirane lutke mislimo da je svaki zamotani čovjek terorista, a valjda je svaki karikaturista čovjek? I sada smo svi mi “ono ili ovo”, a najmanje smo svoji. Najmanje smo čovjek.

Venera u Vodenjaku želi proširiti svijest i ljubav, ali kako? Dispozitor je Saturn u Strijelcu koji nas uči lekcijama o vjeri, različitosti o multikulturalnim različitostima. U 21. stoljeću, Saturn u Strijelcu došao nam je pokazati da nemamo ni S od slobode, a ni M od mišljenja, a kamoli vlastitog.

Još smo oni koji čovjeka sude po fasadi, knjigu po koricama. Još smo oni koji vjeruju u novinarski servirane priče. Još smo oni koji ne shvaćaju da se ne trebamo boriti protiv ljudi, već protiv politike. I Treći svjetski rat doći će tiho i nenadano. Podmuklo kao zvjerka. I nosit će transparent lažne slobode. I ubit će nas više nego i jedan drugi. Ubit ćemo sami sebe.

I zato se Venera spojila sa Uranom u Ovnu, da na dramatičan i šokantan način pokuša otrijezniti glave mnogih. Kao psihodelični film u kojem sumanuto, ne razmišljajući, vođeni tuđim nalogom, propagiramo slobodu koja to nije.

Venera i Uran žele proširiti svijest. Žele da ljudi čitaju i nešto drugo ovih dana osim “I ja sam Charlie”. Jer nisam. Ne mogu biti borac za kvazi slobodu i junak nekog marša, dok u isto vrijeme to znači ismijavanje druge vjere ili nacije. Ne mogu biti heroj ulice niti spasitelj dana, ako se borim protiv ubijanja, ako podupirem mržnju. Ne mogu biti na ulicama i glumiti jedinstvo, ako to znači da sam u isto vrijeme protiv raznolikosti. A nisam.

Ne mogu vikati da sam “Charlie” i smatrati se hrabrim, ako u isto vrijeme to znači da mi je svaki islamist terorista. Da se razumijemo, nisam vjernik. Pa opet, znam što znači poštivanje tuđeg. Zato nisam “Charlie”. Ne podupirem ubijanje, ali ne podupirem ni ismijavanje. Ne podupirem nikakve podjele ljudi, osim na dobre i loše. U konačnici pomislim da je mržnja ubila mržnju. Tako to biva. Ako smo svi mi “Charlie”, onda smo svi mi i onaj “terorista”. U čemu je razlika? Sloboda na uštrb drugoga, nije sloboda. To je kavez.

Venera i Uran, zadnjim atomima snage, pokušat će osvijestiti pojam slobode. I bit će krvavo, ružno i tragično, sve do trena dok ne shvatimo da naše lažne pravednosti ne mogu biti stupovi društva. A do tada, bojim se, padati će još mnogi životi.

Nažalost, učit ćemo lekcije na svojoj koži. Hiljadu razloga je… da stvaramo život, a ne smrt.

Počivali u miru.

 

Astro Aisha