Ovih dana jačamo u svim raspadanjima koja nisu naša. Koliko ste puta sakupljali sebe? Sastavljali se? Tron u tebi kao da se drma. Sa svih strana napadaju nesigurnosti. Lome se koplja baš o tvoje temelje. Osjećaš nervozu. Žarenje. Grebanje. Drhtanje tijela. Vrištanja.
Onaj osjećaj puknuća i raspadanja. Kao da ćeš se razletjeti u tisuće komadića. A to tako nije nalik tebi. Koja oduvijek znaš tko si. Koja si radila na tome da postaneš to što si danas. To gubljenje snage. Taj osjećaj nemoći. Te sumnje. To prebiranje po sebi koje radiš, tražeći sve što možda nije dobro.
To nije tvoje. Tuđe je. Kao testovi. Upitnici koje ni ne rješavaš. Kao nagomilana jeka tuđih glasova u tvojoj glavi koja odzvanja bol. Neke se vrijednosti preispituju ovih dana. Kao i veze. Odnosi. Vjera u sebe. Samopouzdanje. Ljubav. Uspjeh. Strast.
I ovih danas, više no ikad, drmamo svoje tlo. Rastvaramo se u sebi. Preslagujemo tu nervozu koja okida. I rješavamo taj teret prošlosti i te karte koje nisu naše i tuđe vrijednosti. I grmimo kada treba i “padamo” kao gromovi. Jer sve što nije čvrsto ne treba više ni postojati… U nama. Životima. Ljubavi. I nikakve dileme ne dolaze u obzir. Moramo zasijati!
I što nas to čeka? Izazovi i borbe u odnosima. U ogledalu. U prošlosti. I neki zazivi. Neki ehovi. Neka vraćanja. Na stazama koje kao da smo tek otkrili, a znamo ih odavno. Neke realnosti sada se moraju proživjeti. Neke sudbinske događaje više ne možete odgoditi. Neka saznanja i suočavanja sa svime što je i nije.
Jer sat stoji. I otkucava. U nekom ritmu u kojem on želi. I baš donosi i baš odnosi. I stoji u tebi kao ona duga čekanja na koja si se naslanjao. Jer nije sve onda kada mi želimo. Nešto je i onda kada smo spremni. Sigurniji. Jači. Odrasli. Sazreli. Kada smo pronašli sebe. U pukotinama svega onoga što nismo i jesmo. A sve smo.
Neki šavovi pucaju. Na najjače. I šiješ se. Uporno. Borbeno. Strašno. Divlje. Ne odustaješ. Ne pokoravaš se. Ne pristaješ na nepristajanja. Zaslužuješ najbolje. I dok se tako sakupljaš iznova. Bez predaha. Neobranjivo.
Znaj: Negdje u ranama koje te bole i dalje sjajiš najsjajnije. I nikad nitko neće smaknuti tog vladara. U tebi je. I zapamti: ti nisi nečiji izbor, ti si šansa koja je data drugome.
Sanja Paraminski Aisha
Sanja Paraminski Aisha, mlada je književnica koja se od 2006. godine bavi ezoterijom. Njezine domene su astrologija i Tarot. Prepoznatljivog i osebujnog stila pisanja, dubokih tekstova koji su uvijek prožeti strašću, ostala je zapamćena kod mnogih čitatelja kao unikatan primjer astrologa koji uvijek na blizak i prodoran, a opet specifičan način pojednostavljuje astrološki jezik simbola i prenosi ga u stvarne slike. Specifična ne samo u stilu izražavanja, već i u stavu prema ezoteriji u kojem često savjetuje početnike da uče sami i na primjerima kroz praksu, umjesto slijepog iščitavanja literature. Tekstove piše onda kada osjeća potrebu, jer svakodnevnim pisanjem astroloških tekstova smatra da se gubi bit astrologije i da ona postaje mehanizam izgubljen u mnoštvu. Na astrološkom planu najviše je posvećena usporednim (emotivnim) analizama horoskopa, prediktivnoj astrologiji, kao i karmičkoj astrologiji te prošlim životima. U sklopu znanja o tarotu, održava i tečajeve istog. Od astroloških uzora uvijek rado ističe Predraga Petkovića zbog širine njegovog znanja i jednostavnosti izražavanja. Stalni je aktivni suradnik Astro portala te dopisni suradnik Sensa magazina. Njezini tekstovi objavljivani su u mnogim europskim medijima. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem, humanitarni je radnik te aktivista za ljudska prava.
"Budite usmjereni Zvijezdama, a ne vođeni njima, jer posebna su Buđenja u vašoj koži" 
