“Ne puštaj ono za što znaš da te čini drukčijom u očima drugih.”

Retrogradna Venera u Lavu na 28. stupnju ponovno kida svoje dlanove u dodiru sa Saturnom. Znamo tu priču. Predobro poznajemo svaki tren. Postoji nešto što u vremenu ne propada, ne gubi svoj značaj, postoje tone emocija ispod ruševina, koje ne hlape. Ti se svakim danom ustaješ, promatraš se u ogledalu i sva ljepota koja se vremenom zove – tvoja je. Nema potrebe da gasiš sve ono zbog čega jesi.

Venera je ušla u znak Lava 6. lipnja, a 15. srpnja napravila kvadrat sa Saturnom, isti kao i ovaj sada, samo sa izmijenjenim ulogama – Saturn je tada bio u svom retrogradnom hodu, a sada je to Venera. Osveta? Vraćamo li starome za staro? Da li preslikavamo obrasce tuđeg ponašanja na sebe? Imamo li priliku biti drugačiji? Uvijek. Naravno.

Otpočeo je 6. lipnja jedan ciklus, jedna priča, jedna epoha koja kao da doživljava svoje vrhunce. Svaki puta kada se dotaknu, makar polugrubo i hladno, odaju užitak. Nešto se događa. Koliko god to nešto mrsilo naše postojanje i našu kožu, mijenjamo se. I tako će biti do novog kvadrata Venere i Saturna, kada Venera bude u Djevici, a Saturn u Strijelcu.

Nije lako kad se susretnu gigant samoće i naš vapaj za voljenjem. Nije lako obuzdati u sebi cijeli jedan svijet i glumiti da smo dobro. Nije lako zakopati emocije i krenuti dalje. Izgledati kao nedodirljiva utvrda svaki puta kada osjetimo strah. Nije lako napustiti ono što nas muči.

Biti zarobljen u dva paralelna svijeta. Jedan je naš, a drugi dijele kako žele. Bez pitanja. Jer sa kvadratom Saturna i Venere, stvari se događaju. Bez pitanja. Kakve god bile. One nastaju i ostanu i traju, i žive tamo duboko pod kožom, gdje smo im ostavili mjesto. One, takve kakve jesu, naša su potreba. Naša glad. Žeđ. Dio našeg umiranja. Zbog njih se vraćamo i odlazimo, i tražimo razloge, greške, opravdanja i ljubav. Sve u jednom.

I slika ove retrogradne Venere u kvadratu sa Saturnom, dvojaka je. Sa jedne strane opisuje sve djevojke i žene koje pokušavaju otići, i to ne po prvi puta, od svega onoga što ih ne čini sretnima. Retrogradna Venera je nešto kao lutka na koncu. Sa lažnim prividom slobode. A konce drži netko drugi. Gdje god otišla, ona se vraća. Pa makar i u svojim emocijama, sjećanjima mislima. Ne umije odlijepiti svoju kožu od tuđe, jer nju boli najviše. A Saturn? Saturn ume da ga boli. Naviko je.

Ovo su sve žene koje su zlostavljane, ovo je slika afera i skandala u javnosti o poznatim ženama koje su postale žrtve svojih supruga, ovo je slika žene koja je konačno odlučila da zaštiti svoje dijete (Lav) od svega onoga što stvara teret, strah i trepet. Ovo je žena koja odlazi bez straha i okreće leđa neprijatelju. Koja se ne boji pucnja, šamara ili šake. Svaka žena koja spoznaje svoju vrijednost i stvari umije nazvati pravim imenom.

Ovo je i žena koja od svog dugogodišnjeg partnera bježi u aferu. Koja strast i ljubav nalazi u tuđem naručju. Ovo je žena koja pronalazi zauzetog partnera ili ljubavnika. Ovo je žena čija se prevara otkriva, pa se povlači. Ovo je žena koja ostavlja sve ono njoj poznato i traži više. Kao da će u nečijim drugim rukama biti sretnija. Možda i hoće. No, sa retrogradnim hodom treba uvijek biti oprezan, jer sve što mislite može biti samo privid. Možda sada odbacujete nešto što je vaše, a poslije ćete se tome vraćati.

Ovo je period u kojem se veze prekidaju, žene ponajviše varaju, otuđuju se i odlaze. Ovo je period u kojem se podnose papiri za razvod, a potom se ipak situacija popravi. Partner vam se vraća ili se vi vraćate njemu. Period iskušenja, dvojbi i dilema. Odluke koje nisu nimalo lake, ali zahtijevaju vrijeme. Sve impulzivno neće završiti dobro. Pokušajte u smiraj dana shvatiti sebe. Ono što već dugo niste učinili. Pričajte sa sobom. Sa tim bićem koje zbunjeno potražuje ljubav. Jer ljubavi koje nemate u sebi, nećete ni naći. Ni sa njim ni sa sljedećim.

Bivši partneri se vraćaju. Bivše prilike kucaju na naša vrata. Sada mi biramo one koji su mogli nekoć birati nas. Više emocije nisu na izvol’te. Više nismo mi oni što umiju trpjeti zarad nečijih grijehova. Sada spoznaju našu vrijednost, a da li je kasno, o tome odlučujemo mi. Ako uopće možemo zamisliti sjećanje. Krda umornih slika vapi u našoj glavi. Nedovršene priče sada ćemo dovršiti. Previše umorni da čekamo išta. Sada mi biramo i ovoga puta biramo sebe. Pred gomilom onih koji ne znaju sto hoće, mi ovoga puta znamo. Kidaju nas prošli životi. Eho odzvanja. Preumorni za još jedno sanjanje šapućemo – volim te, ali Sebe volim više. I neka je tako.

Ovo je period u kojem karmičke ljubavi doživljavaju vrhunac. U kojem dodir Venere i Saturna, pa makar i u kvadratu, djeluje kao senzibilan ples dva ljubavnika. Za mnoge nam dodire nije potreban dodir. Negdje se sanjamo i sastajemo. Zabranjeni za sebe, zabranjeni za javu. Negdje dijelimo našu vječnost isprepletenu u tisuće života. I ćutimo. Gorko i oporo. Jezik nevješto želi ispisati traženja, ali…

Strah je oduvijek blokirao naše receptore. Zato sada osjećamo prelijevanja. Naše želje, potrebe, realnost i ono što želimo biti. Ne izgovaramo. Prosto znamo. Svako na svom dijelu svemira. Postoji razlog zbog kojeg smo se sreli, ali ga prećutimo. Jer daljina je to ili pak godine, ili pak zauzetost, ili pak neke granice, koje ne umijemo preći. Pa ostajemo. Svatko u svom djelu ludila. Zamršeni u sebi.

“Jer ako otvorim Dušu, bojim se, izletjet ćeš…”

 

Astro Aisha