Venera izlazi iz kvadrata sa Neptunom još uvijek noseći veo tajne za sobom. Upija lice u jastuk, nanošena tek kistom oporih riječi, pokušava shvatiti značenja. Sada svaka poruka ima svoj tajni kod.

Potpuno nedešifrirani trčimo u zagrljaj sebe. Lutanja između više paralelnih svjetova. Putovanja koja to i nisu. Zaglavljeni između dva izbora. Dvije ljubavi, dvije emocije. Misli su odavno otete. Što to bijaše razum, pita se. Jedan dio nas.

Kao da smo potpuno pogubljeni ovih dana. Stvarnost se miješa sa pojavom nekih sitnih maštanja. Zamišljamo kako bi bilo, kada bi bilo. Sve nas podsjeća na nešto. Samo nama znano. Samo nama bitno.

Presječe nas struja emocija, kao bujica nezaustavljivih misli. Ne možemo govoriti. Šapućemo istinu, samo sebi. Nepoznata lica. Oči koje nas udubljuju u samo nama znani svijet. Polako se borimo. Predajući se ono što je uvijek bilo jače od nas samih, njima.

I sada trouglovi, nažalost, dobijaju svoje epiloge. Tajne, skrivanja, varanja. Život okrenut u smjeru neznanih puteva. Slutimo znakove. Osjećaj u grudima nas ne vara. Istina je ono što pomislimo. Ono što nam se uvuče pod kožu, ono je što je zapravo živo.

I premda ponekad boli, istina nas rastavlja u dijelove bešćutnih čestica. Možda životi koje živimo i nisu tako savršeni? Možda osobe u našim životima kriju neku tajnu? Možda nas vješto lažu i truju? Možda ni ne postojimo? Barem u dimenziji koju zamišljamo.

Prevrćemo misli pred san. Nesanica okuplja vojsku svojih brigadira. Nemamo mira. Zavedeni okusom pitkih ruža, u jecaju ponekad pronađemo sebe. Jer dio nas još uvijek negdje, u nekome, gori. Neutažena žeđ za nama u nekome postoji.

I prahom nas dotiče netko tko nas dotaknuo dugo nije. Sada zebemo. U želji da se nastanimo u hiljadu tuđih svjetova. Rasporeni. Zavijeni samo u sebe. Zatvaramo se i bježimo. Skrivamo pogled i oči. Nejasne emocije nas uzbuđuju. Skrivamo što god bi željelo izaći.

Dvosmislenim jezikom, speluju nam ispriku. Izjavljuju nam ljubav, a da toga nismo ni svjesni. Sanjaju nas. Odavno. Bez da znamo. I osjećamo ih, više no ikada. Evo tu su. Struje našim tijelom i čine nas probuđenima.

Ljudi vas ovih dana osjete i više nego inače. Intuitivno. Zbog onoga što budite u njima, zbog onoga što jeste. I sve ima skriveno značenje. I svatko ima pravo.

Što bi rekao Meša Selimović:”…opasno je kad se čovjek nađe sam, okružen tišinom tuđeg neprisustva, više je strahova i čudnih razgovora sa sobom.”

Budite dovoljno budni za sanjanje. Priznajte. Mnogo je toga za reći…

 

Astro Aisha