“Kako da te sačuvam

od sebe, što da ti dam,

a da ne znaš da imaš?”

U ovitku naše stvarnosti, probuđeni jutarnjim sumornim vapajem. Teturamo svoj lik u ogledalu. Duša još spava. Nespremna na život koji moramo voditi. Nitno nas ne pita koliko bi krugova u sebi možda poželjeli otrčati. Upoznati se sa tim likom kojeg neprestano nosimo.

Koji ostaje jedini, kada svi odu. Kada svatko otkine dio nas koji mu treba. Kada si svatko ugrabi dio naše kože i prekrije se ćutanjem. Kada svatko ostavi otisak izrezan u nama. Kada nas na hiljadu načina oduzmu od sebe.

Venera je tek zakoračila u znak Raka, zastavši na drugom stepenu. I nije se ni stigla okrenuti, već je dotakavši njega, Saturna retrogradnom u znaku Strijelca, okusila teret. Mirisom doma protegla se tjeskoba. Svi bliski ljudi sada pred nas postavljaju zahtjeve. Gomilaju se obaveze koje i nisu naše.

Ljupko se smiješimo, ali do kada? Venera u Raku želi odmoriti. Zaviti se u kutak svoje sobe. Prošetati svojim odajama, nesputana. Bez da čuje ijedan glas. Želi utonuti u mir. Pogasiti svijetla i gledati noćno nebo. Želi saviti svoje tijelo u zagrljaj. Zaspati. Kao što nikada nije.

Nije joj do poziva. Poruka. Zvonjave telefona. Nije joj do gostiju niti do šetnji. Nije joj do priče. Do besmisla. Nije joj do još jednog leta u pad. Zar nije dovoljno trčala? Zar nije zadnjih mjesecima odrađivala duple poslove. Nije li dovoljno pisala, zvala, tješila. Nije li dovoljno skupljala popise za kupnju, pamtila umjesto drugih. Nije li dovoljno bila nazočna na dva mjesta u isto vrijeme. Nije li dovoljno odradila svoju svrhu?

Inkonjukcija je aspekt prilagodbe, one neželjene i nevoljke. Onaj trenutak u kojem popuštamo pred izazovima, pred tuđim molbama i zahtjevima. Onaj trenutak kada želimo jedno, a moramo pristati na drugo. Zarad mira. Harmonije. Veselja. Zarad emocija. Prilagoditi se partnerima, obiteljima, poslu.

A tko vodi brigu o nama? Pitanje je koje ćemo si ovih dana postavljati. Iznova. Periodično. Sve dok nam ne bude jasan odgovor. Dok ne shvatimo da je ovo period u kojem naše prilagodbe i ne moraju biti samo naše. Ne moramo biti nadohvat ruke. Niti vidljivi u svakom trenu. Naša dostupnost ima “cijenu”. Neutaživu u miru. Lijepo je pružati ljubav, ali još ljepše je pružiti je sebi.

Ovaj tranzit će nas to naučiti. Odjednom ćemo iskočiti iz svoje kože, zalupiti vratima. Zaključati stan. Ugasiti telefone. Odjednom ćemo potonuti u svoj svijet koji nas željno iščekuje. U svoje tijelo. Svoj dom. Svoju oazu. Svu ljubav koju smo davali drugima, pružit ćemo sebi. Bez imalo grižnje savjesti. Svjesni svoje svjesnosti. Postojanja. Ne očekujući da drugi urade za nas nešto što ni sami ne činimo za sebe.

Osloboditi se tereta koji vučemo i zagledati se u prošlost. Koliko smo se zaista prilagođavali drugima, a koliko su to drugi činili za nas? Ako smo bili sebični, sad će nas vrijeme naučiti na kompromis. Ako smo bili previše predani, sada će nas naučiti na tuđi kompromis.

Toliko strahova u nama nikad ne prevaziđenih. Toliko tuge nikad preboljene. Toliko suza koje nikad nisu vidjele svjetlost. Toliko nas, nikad probuđenih. Vječno ugušenih. Čekajući da dođe neko bolje vrijeme. Da se naša koža raspukne i da konačno dišemo, jer sve što je u našim plućima bilo, bili su dahovi tuđi.

Prošlost će sada ugađati nama. Saturn retrogradan u Strijelcu doći će u obliku ljudi koje poznajemo. Ljudi nama bitnih. Ljudi oko kojih se nekad vrtio naš svijet. Sada je njihov svijet – naš. Sada smo mi oni kojima se vraćaju. Koje dozivaju. Traže. Sada smo mi jutarnja molitva njihovih jeka. Potrebiti. Tako snažno pulsiramo u njima. I jedni put koji poznaju, put je naših jeka.

Dio koji prestaje u nama, dio je koji se nastavlja u njima. A mi? Ne moramo baš ništa. Osim, biti ono što najbolje znamo – Ljubav.

Bitno je da sami sebe razumijete, a ako vas drugi ne razumiju, to je najmanje bitno. Ipak ste vi jedino biće koje istinski živi samo sa sobom.

 

Astro Aisha