Venera u Biku uskoro se spaja sa Neptunom u Ribama. Osjećate li zadnjih dana neobične snove? Gotovo da možete dotaknuti stvarnost. Gotovo da izgleda kao realnost.

Ono što potisnuto želite, sada sanjate. Nije li uznemirujući taj opip kože? Taj sudar dvaju svjetova.

I vi, između, neopredijeljeni, zataknuti tek za rubove svoje kože. Nijemo, u nevjerici, budite svoje tijelo. Zar je moguće? Imati najljepši dio sebe, a opet ne imati? Potpuno Izgubljeni. Valjda tako i treba biti.

I onda Merkur se spoji sa Kironom i riječi vas, više no ikad, dotiču. Sa jedne strane boli i para svaki zvuk naslonjen na vas. Sa druge strane, iscjeljuje vas svaka nota. I čujete riječi, i bitne i nebitne. I one što bole i one koje pružaju utjehu. I pokušavate izliječiti neke odnose. I jezikom spelujete isprike. I ponekad ugrizete. Onako sočno. Bolno. Rasparate muk, i svoj i tuđi.

I nekad umijete da zagorčate život. Nesvjesni. Pa hiljadu riječi kao u polusnu izgovarate. Ne birate ih, ne pazite. Jer Merkur ovdje izgubljen u svojoj moći ne umije drugačije. Ili da luta, ili da laže, ili da vara. Ili da okoliša. Ili da prepričava prošlost. A ona i ne mora biti tako lijepa.

Pa Kiron rastvori stare rane i vaša bol ispisana je na jeziku. I ne može ne šapnuti makar tiho, to jecanje sebe. I onda ranite, jer bili ste ranjeni. Pa onda opet tražite način da se izvinete. Suludo, ali je tako. Svaka bol mora biti otpuštena, ponekad i na pogrešan način.

A onda ponovno, neka slika, takt, nečija boja glasa, neko sjećanje, za tren oka izbriše vaše tmurne slutnje. I odjednom ste i bolesni i izliječeni, u istom trenutku. Budite se. Predugo spavate. Ili pak nesanica umiva vaše oči.

Odjednom ne vidite. Ne čujete. Ne pazite. Skrećete sa puta. Sudarate se. Ozljeđujete. Ponekad tragate. Zapisujete i maštate. Ponekad se nacrtate u nekom boljem svijetlu.

Ponekad vas udari tišina. Sapletena u njegove oči. Zavedena u njegovom ludilu. Ponekad ga sanjate. U čulnom stisku. Ponekad osjećate dah. Dodire. Ponekad stišćete njegova rebra. Ponekad hvatate taj zagrljaj.

I ponekad, pristajete biti sve ili ništa. Jer Venera u Biku mora osjetiti javu u snu. U svoja njedra utkat će najveći krik, samo joj dajte da osjeti…

Postoje ljubavi koje nas vuku iz nekih drugih svjetova. Negdje, nepozvani, daleko, nazivaju nas svojima. I nije slučajno. Sresti se negdje, makar i ovdje. Na rubu sanjanja.

I učiniti ono što nikada ne bi. Jer blokirane želje u stvarnosti, u snovima postaju naše. Ondje nema prepreka. Ega. Nema propitivanja. Samo par, noćnih sati, u kojima smo ono što uvijek trebamo biti – svoji.

A onda će nas prvom zorom, razjuriti inat nekih rijeci. Merkur zajedno sa Kironom povrijedit će možda još koji put. Ćudljivi, inatljivi, ranjivi. Spomenut ćemo, tek pokoji put, neke tuđe greške. Predočiti ih. Vizualizirati.

Opisati, izmrcvariti, rasparati na detalje, učiniti da komadići bole kao zarezano staklo. A sve jer nismo okopnili neke rane, još suviše bole sjećanja. I zamjerat će nam to drugi. Naši prijatelji, partneri, porodice. Naši djelitelji života. Naše utrobe i naši izvori.

Ali, mi ćemo im, sasvim sigurno, polugolih očiju, nabreklih od suza, sigurno, sa dozom rašljave sigurnosti, prošaputati: “Nisam Gabi Novak da pamtim samo sretne dane…”

I onda će bol nestati.

 

Astro Aisha