Ne znam za vas, ali ja spadam u one koji ili kažu ono što nikako ne treba ili ne kažu baš ono što je bilo apsolutno neophodno. Kada u nedelju 22.5. Merkur krene direktno, noć nakon punog Meseca u Strelcu istina će morati da se izgovori.

Ali kako to da je vreme za istinu stiglo tek sad, zar je ne govorimo stalno? Pa, Merkuru u Biku je trebalo nešto vremena da razmisli. A on misli sporo, jer ima toliko toga u životu u čemu može da uživa, pa mu često nije do razmišljanja, ali će uskoro, mada i dalje polako, sve to da nadoknadi.

Oni rođeni sa Suncem i podznakom u Vodoliji, Lavu i Škorpiji možda baš sad čuju sve ono što je tišina i sama nagoveštavala, a njihov ego odbijao da prihvati. Ali kakve sad veze ljubav ima sa tim?

Neki se možda i slože sa mnom da je ljubav komunikacija. Da prava ljubav ne postoji ako tom nekom ne možemo da kažemo sve. Neki će dodati ono čuveno- “Istina boli!”, a ljubav ne bi smela nikad da boli. Jer isto kao što smo učili da pričamo i pišemo, možda je trebalo da učimo i kako se voli. Ili to prirodno znamo?

Ipak, ljubav je poslednji put kada sam proverila u rečniku bila apstraktna imenica. Da li se nešto od tada promenilo? Jer u današnje vreme svi ljubav žele da vide, da zgrabe, da poseduju, stegnu i ne puštaju. Reći nekom – volim te, danas više nije dovoljno. Treba nam dokaz.

Emocionalna energija koju upijamo u Merkurovim periodu, od 4. do 14. godine, i kada učimo da komuniciramo i iskazujemo verbalno svoje potrebe i želje, pod uticajem je dešavanja koja imamo u domu i u porodici.

Naše telo prima ove vibracije, i ako smo kao deca prisustvovali energiji roditelja, braće i sestara gde komunikacija nije bila zdrava i iskrena, telo je ovu frekvenciju zapamtilo i zrači je svaki put kada se nađemo u sitacijama koje od nas traže elokventnost, astertivnost i pravo da iskažemo svoje mišljenje.

Možda ste i vi jedni od mnogih drugih kojima je na svako pokazivanje emocija rečeno da je to loše i nedopustivo. Možda ste baš i vi bili suočeni sa grubošću tada kada vam je toplota, koju su jedino nežne reči i blagi zagrljaj mogle da pruže, bila uskraćena. Možda ste baš i vi “dresirani” da gutate reči, a ne da ih izgovarate.

A imati pravo da kažemo šta mislimo spada, zajedno sa svim ostalim ljudskim pravima, u ono što ne treba da zaslužimo nego je oduvek naše – da imamo slobodu, da budemo srećni, da volimo…

Posle za vas kažu da ste povučeni, stidljivi i ćutljivi. A vi ste samo godinama bili terani da budete neko drugi i izgovarate nečije tuđe reči. Živeli ste u strahu od svog glasa i za ljubav više nije bilo mesta.

Zato hajde da se setimo onog najtežeg kada smo bili deca i jednom i za svagda to otpustimo. Taj strah i bol zamenite energijom ljubavi, jer vi je imate u sebi, samo morate malo dublje da kopate da bi došli do nje.

Po Toletcima ljubav je disanje. Ali ono koje prodrma celo telo, ono disanje kada raširimo širom ruke, duboko udahnemo i ispunimo vazduhom pluća. Ljubav nas nikad nije napustila. U astrologiji Merkur vlada plućima. Pa vidite kako je sve povezano! Kažu da osobe koje imaju problema sa ovim delom tela nisu nikad prebolele rane iz prošlosti. Ja vam tvrdim da je tako!

Jednom davno mi je jedan astrolog rekao da je moja Venera spaljena (aspekt konjunkcije Sunca i Venere) i da je količina ljubavi koju ću u ovom životu primiti upravo izgorela. Imala sam tad nekih 18 godina i sećam se da sam ga šokirano pitala – “Znači, to je to? Moje zalihe ljubavi su izgorele!?” I on je hladno rekao da ću morati da naučim da nađem ljubav u drugim stvarima. Pa kad su suze konačno stale rekoh sebi – “Ima da uzmem stvari u svoje ruke i naučim astrologiju! Ima da pročitam svaku moguću knjigu koju nađem, i dokažem da ljubav nije mrtva”.

Ipak, ljubavi stvarno nije bilo. Čak ni one sitnice, da vam neko kaže srce moje. Ili da vas nežno zagrli. Ili da vam kupi buket cveća i čokoladu sa lešnicima, da vas pozove i pita ono obično, šta radite. Ljubavi prosto nije bilo!

Srećom, pa mi Merkur nije bio “spaljen”, i ja sam krenula da pišem, da učim, da čitam, da idem na predavanja i gle, odjednom u mom životu toliko ljubavi! Pravo da vam kažem nisam bila sigurna da ću moći to da podnesem! Ali onda bih se videla sa drugaricama, a one su sve imale i neku “pravu ljubav”. Znate one filmske scene sa romantičnom muzikom, večere uz sveće i poljupce u ponoć. A ja sam imala samo knjige! Odmah mi ta moja ljubav više nije bila toliko zanimljiva, niti me je grejala noću.

Pitala sam se šta nije u redu sa mnom. Pa ljubav treba za sve da bude ista, zar ne?! I ako ja nemam to što one imaju, mora da je ni ne zaslužujem, mislila sam. Sigurno treba da počnem da razmišljam/volim kao svi drugi, nema šta drugo da bude. Srećom da mi je neko “podmetnuo” u biblioteci knjigu o Toltečkoj ljubavi, i tada mi se svet okrenuo za 180 stepeni.

Kao da ju je neko napisao za mene. Čitala sam reči i svaka je bila tako istinita, da sam se pitala zašto je to toliko dugo bilo skriveno od mene. A vi mi se sviđate, pa ću sa vama da podelim naučeno.

I onda sednem i otvorim knjigu i dišem. I da, za mene je to ljubav. Sedim u parku sa sveskom na kolenima, pišem i ponovo osetim ljubav. I ceo dan mi prođe u ljubavi. Ne čekam tranzite Venere, niti idealne progresije Meseca, nego biram da ljubav bude moj svaki dan.

Jer ljubav ste već vi sami. Taj neko drugi nije odgovoran da vas učini srećnom, niti da brine o vama, niti je kriv ako nešto nije krenulo kako treba. Taj neko nije ljubomoran i ne zove vas svakih sat vremena, da vidi sa kim ste. Taj neko vas ne ucenjuje niti traži od vas išta, da bi vam ljubav dao. Taj neko ne kontoliše niti vas niti vaš život. Taj neko ne mora da ima ista interesovanja kao vi, niti da se u svemu slaže sa vama. Taj neko ne traži da donosi odluke umesto vas i poštuje vas bez obzira na sve.

Ljubav ne predstavlja obavezu. Ne predstavlja formu, niti list papira ili prsten. Taj neko ne mora da ima iste snove o budućnosti. Taj neko je srećan i kad vi niste tu, jer ako nije, nećete ga ni vi usrećiti. Znam, mi bi hteli da smo drugima bitni da ne mogu da žive bez nas, ali to nije zdravo i ako mislite da postoji neko bez koga vi ne možete da živite, moram da vam kažem da niste u pravu.

Ipak, istina/ljubav može biti samo jedna. A ja predlažem da ona bude vaša, ono što vi verujete i kojom poštujete sebe. Tolteci smatraju da ljubavi treba pristupiti na način kojim volimo životinje. Ako imate psa, volite ga potpuno, kao što i on vas voli potpuno, i ne tražite od njega posle mesec dana da se pretvori u konja ili zeca.

Toleteci veruju da u ljubavi ne postoji “ako”, postoji samo ta osoba koja je naše ogledalo, a ona je idealna i kada čini ono što nam ne odgovara. Ako ste čitali moje ranije tekstove, znate da je ono kako se drugi ponašaju prema nama samo skript i tekst uloge koju mi imamo podsvesno u sebi, a drugi je iščitavaju i glume po njoj. Jer ako nekog volite 99 odsto, vi ga u suštini ne volite, jer taj jedan procenat je zrno sumnje, a sumnja raste kao testo i odjednom imate samo nju, a od ljubavi ni traga ni glasa.

Zato ne treba ni za koga sve da uradimo osim za sebe. Lepo Jennifer Lopez kaže u pesmi “Ain’t your mama”. Nemojte nikome biti ni majka, ni sestra, ni sekretarica, ni kuvarica. Budite to što jeste i preuzmite odgovornost za sebe. Nemojte tražiti bisere u blatu, gde znate da ih sigurno nema, ili iz očaja pristati na one koji su fejk.

I za kraj setite se da je energija ljubavi vodena energija. Znate ono, kad kročite u more i koračate kroz vodu. Ona je fluidna i kreće se. Nemojte je staviti u akvarijum. Nemojte joj ograničiti dotok vazduha. Nemojte je sipati u teglu i čvrsto pritisnuti poklopac. Pustite je da bude slobodna da bi bila to što stvarno jeste i ne očekujte ništa!

Pa sad više ne znam, da li je Toltečka ljubav prevaziđeni mit ili jedina prava? Da li treba da je još objašnjavam, opravdam, ili je samo sprovedem u praksi? A možda je sve to opet zbog punog Meseca u Strelcu! Ipak, istina je istina bez obzira da li mi verovali u nju ili ne.

Pa i sa knjigom i bez nje, ja biram da ljubav osećam celim svojim bićem 24 sata na dan tokom svih sedam dana u sedmici, i kad pada kiša i kad ne sija Sunce, a vi?

 

Maja Lazić