Anđeo za vjeru i povjerenje – “Vjerujem i uzdam se u to da sve u mom životu ima svoj smisao i opravdanje”.

Jeste li ikada doživjeli onaj čarobni trenutak u vašem životu, kada više niste znali što učiniti i “bespomoćno” ste se s time “pomirili”. Bolje rečeno – opustili ste se i primirili. Sjećate li se što se tada dogodilo?

Vjerojatno velika većina vas kaže – mir. Taj se mir zove – prvo veliko čudo. Kada se opustim i prepustim, dogodi se čudo – okolnosti su iste, a ja sam mirna, opuštena i sigurna. Ne grčim se, ne tražim rješenja, ne bojim se, samo prihvaćam i u miru sam s time.

Sjećate li se što se desilo nakon tog mira? Mnogi će reći – čudo. Situacija se riješila gotovo sama od sebe, a da ja nisam učinila ništa! To je – drugo veliko čudo. Kada se opustimo i prepustimo, situacija se riješi bez previše upliva, bolje nego što smo mogli i pomisliti.

Dobra je vijest da to uopće nisu čuda, nego principi po kojima život funkcionira. Kada dođu izazovi koje mnogi još uvijek zovu problemima, najbolje što možemo učiniti jest primiriti se, opustiti, imati povjerenja i vjere da je sve što se događa najbolje za nas, iako to tako trenutno ne izgleda.

To povjerenje i vjera dovode do rješenja. Mnogi to zovu zakonom privlačenja. Osjećaj vjere i povjerenja, donosi razlog kroz vanjske životne okolnosti, da osjećamo još više vjere i povjerenja, kroz pozitivne događaje i okolnosti.

Ako ste trenutno u izazovima, i imate osjećaj da vam je život zatvorio sva vrata, samo se sjetite da rješenje uvijek postoji. Već taj osjećaj, da rješenje postoji, donosi olakšanje. Olakšanje vam omogućuje da se još više opustite, a opuštenost donosi rješenje.

Bilo bi super da se sjetite da je um dobro opustiti meditacijom, te da odvojite desetak minuta vremena za svjesno disanje ili neku vođenu meditaciju.

Primjera radi, pokušajte pročitati ovaj tekst:

anaimirkosuišlizajednoušetnjucrnomgustomšumomdokjebiomrakijakoihjebilostrahtegustešumeitogmrakaputemsuse

izgubiliinaglassuplakalisrecomc

ulaihjejednacarobnavilaidoslaimupomocpoputkrijesnicaimjeosvijetlilaputdouce

Jeste li uspjeli, i koliko brzo? Možda ste i odustali nakon nekoliko riječi? Je li tako da bi bilo lakše da sam stavila u tekst znakove interpunkcije i razmake? Ne samo da bi vam kroz interpunkcije moj tekst bio jednostavniji za pročitati, nego bi vam bio i užitak čitati ga.

Možda ste se i naljutili na mene što vas zezam, kao što se ljutite i na život što vas zeza. No, ne zeza vas život (ja vas malo zezam, ali samo da biste shvatili poantu), nego vi zezate sami sebe. Život bez meditacije ili svjesnog disanja je poput teksta bez interpunkcije!

Čudimo se zašto nam je život stresan, prepun problema, a ne obavljamo duhovnu praksu, ne dišemo svjesno, ne meditiramo – drugim riječima, ne stavljamo interpunkciju. Pa naravno da je tako teško. Nije čudno da je tako teško, to je normalna posljedica života u kojem ništa ne učinimo po pitanju svog duhovno razvoja.

Za kraj, vjera/povjerenje je “interpunkcija”, a da bi postala sastavni dio našeg života, moramo je prakticirati. Kako? Svjesnom odlukom.

Sretno!

 

Bojana Svalina