Anđeo za stvaralačku riječ – “Učim izražavati svoje osjećaje”.

Pomoću ovog Anđela za stvaralačku riječ možemo raditi na tome da prevladamo svoje jezične barijere i da izgovorimo ono što nam leži na srcu. Spadate li u one koji jasno osjećaju svoje osjećaje, ali nedostaju vam prave riječi kako biste ih izgovorili? Ili se više pronalazite u onima koji ne osjećaju jasno svoje osjećaje, pa ih ne mogu niti izgovoriti? Ili ste od onih koji izgovaraju i ono što osjećaju i ono što ne osjećaju, jer vam je lakše pričati nego šutjeti i povezati se sa sobom?

Bez jasne i iskrene komunikacije nema niti iskrenog odnosa. Ako nema komunikacije, ostavljamo mogućnost projekcije. Jeste li imali u životu situacije u kojima ste potpuno pogrešno shvatili drugu osobu, kroz prizmu vlastitih osjećaja i iskustava? Koliko vam je trebalo da to iskomunicirate, i jeste li uopće iskomunicirali?

Često se zbog nedostatka komunikacije ili pogrešne komunikacije (ne iz srca, nego iz pretpostavki i programa) stvore kataklizme neslućenih razmjera u ljudskim životima. Potpuno nepotrebno. Ili, bolje rečeno, potrebno, ali samo zato da bismo nešto iz toga naučili – ako ništa drugo, onda barem pravilno komunicirati.

Da bismo mogli “ispravno” komunicirati, moramo znati barem dvije stvari. Jedna je povezati se sa svojim emocijama, a druga je staviti se u “cipele” druge osobe odnosno vidjeti iz njenog kuta. Tek tada možemo komunicirati bez potrebe da optužujemo, osvojimo prednost nad drugom osobom, iskamčimo nešto za sebe ili umanjimo svoju bol, i tko zna što još sve, a za što nam je služila “pogrešna komunikacija”.

Ispravna komunikacija je pobjednička situacija u kojoj otvorimo srce i pustimo ga da nam ono priča, sa željom da izrazimo sebe bez prikrivenih namjera i bez straha da ćemo time pokazati vlastitu slabost, ali i sa željom da doista srcem čujemo ono što nam druga osoba ima za reći.

Komunikaciju treba naučiti, a to znanje možemo pronaći i u knjigama. No, čak i da je ne naučimo, bit će sasvim dovoljno povući se unutar sebe i biti iskren sam sa samim sobom. Takvi iskreni i povezani, bez da išta znamo o komunikaciji, možemo uspješno i sretno komunicirati sa svima.

I opet se vraćamo na – put prema sebi. Bez njega nema niti onog što zovemo “ispravnom” komunikacijom. Kad smo svoji, onda smo najbolja verzija sebe. Sve dok nosimo maske, nemamo pojma tko smo, pa kako bi onda i drugi mogli znati sa kime pričaju, sa kime žive, koga da slušaju.

Svoj čovjek uvijek govori iz sebe i uvijek je jasan, kako god pričao. Čovjek koji ne zna tko je, uvijek nosi različite maske, ovisno o situaciji, pa nije niti čudno da ga drugi pogrešno čuju ili shvaćaju, kad i on sam sebe ne čuje i ne shvaća, zbog čega i nosi maske, da se zaštiti i pokaže lice koje smatra da je najispravnije pokazati. Samo se sjetite karnevala. To je odlična zabava za jednu noć, ali – biste li doista tako voljeli živjeti do kraja svog života?

Promislite gdje i sa kime imate komunikacijski problem, i onda zamolite Anđela za stvaralačku riječ da vas vodi i nauči komunicirati iz srca. Sretno!

 

Bojana Svalina