Uđeš tako na nekad u sebe, u čovjeka kojeg ne poznaješ. I svaki dio tebe postane stran, ako dozvoliš. Neki vas ljudi promjene, ali nemojte izgubiti sebe u njima. Ako predate drugom svoju moć, tko će vladati? Čije će se oči buditi, čije će usne govoriti, čije će srce osjećati i što?

Kada se Sunce nađe do Neptuna vrlo često se događa da ljudi izgube sebe. Rade stvari koje inače ne bi radili. Potpuno mijenjaju svoje ponašanje u skladu sa okolnostima i okruženjem. Nejasni su. Lažu. Glume. Pretvaraju se. Varaju, ali i bivaju prevareni. Popiju pa promjene svoju ličnost. Nađu se u društvu i onako labilni posrnu pred tuđim utjecajima.

Ljudi rade i čine ono što nisu da bi shvatili što jesu. Da bi pobjegli od onoga u sebi. Da bi zavarali svoje strahove, utišali svoje demone. Da bi bili prihvaćeni i voljeni. Da bi postali “netko”, ljudi često zaborave tko su.

Lako ih je zavesti i iskoristiti. Lako ih je stopiti sa površinom. Lako ih je učiniti i posebnim, ali i bezličnim. I najviše se to ogleda u emotivnim odnosima. Kada ljudi “stapanje” shvate kao doslovno pretakanje u drugu osobu. Pa onda najednom nestanu i nema ih.

Muškarci će u ovim danima imati izazove od žena. Da li zbog svoje osobne slabosti, pića, društva ili nekih drugih faktora, lako možete biti zavedeni, izmanipulirani. Lako vam se može učiniti da vam se nudi nešto bolje u trenutku pa onda posrnete, probate i shvatite da je gorko, bezlično ili lažno.

To su buđenja nakon pijane noći provedene u krevetu pored tko zna koga. Sa mirisom cigarete i čikom na čelu. I kad vam razigrano dijete uleti u krevet, najzad shvatite: pa nije vam sve rekla. A onda, eto muža na vratima, pa još pokojeg ljubavnika. Pa vi izlazite iz njezinih odaja kao bjegunac. To je ta promjena identiteta nošena slabostima, nezasitnošću i mišlju da je trava zelenija u tuđem dvorištu.

A žene? Preko dana hrpa šminke, navečer hrpa tuge. Neptun u Ribama da ljepotu, ali Sunce otkrije svaki detalj. Pa one koje su htjele biti lijepe za druge, sada postaju sebi ružne. I kompleksi se gomilaju. Dok jedne opušteno leže raščupane na svom krevetu i slikaju, pjevaju ili pišu, druge razbijaju ogledalo od muke.

I psiha je sada osjetljiva. Paranoje i strahovi. Pitanja na koje ne možete pronaći odgovor. Ne znate gdje ste, tko ste, ni što trebate raditi. Gdje pripadate? Vrata koja otvarate kao da nisu vaša. I sve vam se odlazi negdje odakle vam se ne vraća. Jer zove nepoznato, zove daljina, zovu snovi.

Najpoetičniji ste kada gubite razum. Ludilo i nije tako loša stvar, ako se koristi u kreativne svrhe. Zato žvačite slobodno papir, olovkom za crtanje šminkajte oči. Dodirnite se slučajno, neka ekstaze koje imate budu vaše.

I ne činite ništa što nije u vašoj prirodi. Zbog društva, alkohola, očaja ili bijesa. Ne dozvolite da sa najbitnijom osobom u svom životu pređete na “VI” – sa samom sobom.

 

Sanja Paraminski Aisha