Sunce je u kvadratu sa Marsom u Ribama do Neptuna. Mars egzaltira retro Veneru u Blizancima.

Pravo je vrijeme da vam ovo bude bitna životna lekcija. Način na koji vidimo sebe, često je pogrešan. Iskrivljen. Lošiji. Kritičniji. Svakog dana vodimo borbe sa svojim manama. Fokusirani samo na njih. Rastemo u njima. Sa njima. Budimo se i liježemo. Opterećeni. Brojimo ih neubrojivo. Sumanuto. Luđački.

Ishisteriziramo pred ogledalom te krive usne, male oči, višak na bokovima, neukrotivu kosu, akne, mitesere, celulit, široka ramena, strije… i još hiljadu toliko nevidljivih stvari. Postali smo robovi društva koji ne primjećuju svoju ljepotu.

Generiramo generacije mladih žena koje više ne znaju na što trebaju ličiti i generacije mladih muškaraca sa pogrešnim očekivanjima da su žene – one što vide na instagramu. I to su ti sklopovi u glavi. Ti okidači. Ta ludila. Usađena u svijest. Podsvijest. Nametnuta reklamama.

Da struk nikad nije dovoljno tanak i da grudi nikad nisu dovoljno velike. I da je koža – koža samo ako je ispeglana. Sa takvom se slikom budimo, liježemo, spavamo. I očekujemo od sebe ono što nikad neće biti ispunjeno – savršenstva. I da toga nema, modne bi industrije propale.

Zato vas i hrane tim strahom. Nedostižnim ljestvicama i svime što niste. I zato prosječna žena kad opisuje sebe, kao u ovom eksperimentu, ne vidi ništa lijepo. Stranac to gleda drugačije. Vrijeme je i da vi počnete. Što je najljepše što vidite na Sebi?

❤ ❤ ❤

Dok je Venera retrogradna u Blizancima i ponekad vas zove na izbore, možda je odmak najbolje rješenje. Jer, da ponovim: Reći ćete da nema ništa korisno u samoći, ali ima. Sjećam se kako bi mi Tata uvijek davao makar 10 kuna u izlasku da mogu sama sebi platiti piće. Bilo je to zato da ne ovisim o drugima.

“Jer ako ti netko plati piće, možda i očekuje nešto zauzvrat.” Živiš tako. Navikneš se da sve radiš sam. Postaneš nezavisan do te mjere da zavidiš ponekad ljudima koji ne moraju sve sami. Znaš da bi bilo lakše da si odgajana kao sponzoruša. Ali nisi.

Pa se vraćaš na tu priču od 10 kuna. Pa se pitaš, zar te nije mogao naučiti drugačije? Lakše je. Da se ogrebeš. Da se uvališ. Da žicaš. I onda, najednom, dođeš u godine kada shvatiš da su ljudi oko tebe najčešće zavisni jedni o drugima. Da su odnosi koje gledaš nalik parazitskoj simbiozi. Da su ljudi jedni sa drugima iz potreba.

I onda shvatiš da je to ta “razlika”. Kad možeš ili moraš sve sam, ti nisi sa ljudima iz potrebe. Sa njima si iz želje. Ne trpiš nikoga i ne očekuješ da itko trpi tebe. Stvoriš svoju komfornu zonu u kojoj znaš što želiš. Ne ulaziš u nepotrebna društva i nepotrebne odnose. I ta samoća onda ima svoj smisao.

Ta priča o 10 kuna promijeni cijeli tvoj život. Shvatiš da imaš najveću moguću slobodu: ti njih ne trebaš. Ti njih želiš. I ako je tebi tako dobro, kako li je tek njima. Rijetki se probude sa naše strane polutke znajući da nitko od njih ništa ne treba i ne očekuje, a opet su željeni. To ja zovem Moć. Moć trenutka koji je uvijek Tvoj.

 

Astro Aisha (Sanja Paraminski)