Inana je originalno sumerska božica, štovana u Mezopotamiji. Kasnije je znana pod imenom Ištar u Babilonu, Akadiji i Asiriji. Božica je seksa, ljepote, ljubavi, plodnosti, kasnije rata, pravde i moći. Također je božica neba, posebno jutarnje zvijezde (zvijezde Danice) odnosno Venere.

Kao Venera prikazana je u simbolici osmerokrake zvijezde. Također je često prikazana i sa mjesečevim srpom kao kći Mjeseca. Njezine životinje su lavovi i bila je okružena njima, također konji, sfinge i sove.

Inanna je nastavak kulta neolitskih boginja, imala je epitete nebeske majke, kraljice nebesa, pramajke, stvoriteljice.

Najviše je bila štovana među Asircima, u čiji je panteon donijeta iz Sumera. Postala je asirsko vrhovno božanstvo, i postala obožavana više nego njihov izvorni vrhovni bog Ashur.

Kod Feničana se nazivala Astarta, a odavde je odnijeta u grčki panteon gdje postaje Afrodita. Po nekim izvorima u Egiptu je bila znana kao božica Aset, što je staroegipatsko ime božice koju mi danas nazivamo Isis (Izida).

Sumer se smatra koljevkom civilizacije, tu je nastalo prvo pismo, pa prvi pisani zazivi boginje (i općenito bogova) dolaze iz ove civilizacije.

Među mnogim himnama božici Ištar, odnosno Inani, je mantra Nin-me-šar-ra koja ukazuje na epitete Ištar: “Kraljica božanskih propisa, sjajno svjetlo, pravedna žena odjevena u sjaj, ljubljena od Neba i Zemlje.”

Sumerani su prvotno bili zemljoradnička kultura, te je Inannim muž bio kralj farmera. Kasnije su sa sjevera prodrli Akadijci, koji su bili stočarska kultura i Inannim muž tada postaje pastir Dumuzid (kasnije Tammuz). Dumuzid je umirao i rađao se svake godine, sukladno ciklusima prirode, odnosno kretanju Sunca.

Uz Inannu su vezani mnogi mitovi, a možda najpoznatiji je njezin silazak u podzemni svijet koji su Sumerani zvali Kur, u pokušaju da preuzme vladanje nad podzemnim carstvom svoje sestre Ereshkigal. Podzemni svijet se sastojao od sedam slojeva, međusobno odijeljenih masivnim zidinama a svaki sloj je bio zaključan čvrstim vratima koja su čuvali monstruozni čuvari.

Inanna je morala proći kroz sedam kapija podzemnog svijeta, na svakoj ostavljajući komad vela, nakita i odjeće, da bi na kraju gola, na ulazu u podzemni svijet pala mrtva. Ovo je metaforička priča o otklanjanju iluzije sedam slojeva materijalnog svijeta – 7 čakri, 7 planeta. Kad se otkloni zarobljenost i iluzornost materijalnog svijeta, te se potpuno ogoli događa se smrt i ponovno rađanje u prosvjetljenju i spoznaji.

Dakako da je i Inanna nakon što je umrla u podzemnom svijetu, ponovno uskrsnula i uzašla. Ali određena žrtva je morala biti podnesena tako da je njezin voljeni suprug Dumuzid odveden u podzemni svijet u kojem provodi 6 mjeseci (tamni dio godine, kada Sunce pada i kad su noći dulje od dana), a 6 mjeseci provodi u gornjem nebeskom svijetu (svijetli dio godine, kada Sunce raste i kad su dani dulji od noći).

Pošto je Inanna bila božica seksa i plodnosti, u vremenu kada se seksualnost jako duhovno cijenila i nije bila tabuizirana i demonizirana, u njezinom hramu vrhovna svećenica i vrhovni svećenik izvodili su tzv. veliki obred, seksualni čin svetog braka boga i boginje (hieros gamos) u sjedinjenju muškog i ženskog principa. Ovaj veliki obred kasnije je uvršten i u neke moderne paganske i wiccanske obrede.

Dolaskom monoteističkih religija boginja je, gle čuda, demonizirana, te je zajedno sa još nekim pripadnicima mezopotamijskog panteona, završila u demonologiji kao princeza pakla.

 

Irena Dumančić Baranja