“Jer njene riječi prevesti ne mogu u jezik živih,

sve se uvuklo pod kožu.”

Očekuje nas pomračenje Sunca 23. listopada na nultom stepenu znaka Škorpiona.

Zanimljivo je da će se pomrčini tada pridružiti i Venera, koja će dati snažan emotivan naboj, a koji će mnogi osjećati i narednih šest mjeseci.

Pomrčina će utjecati i transformirati ona područja života na čijim se osama (kućama) nalazi, ali i ona područja života kojima vam u natalu vlada Venera.

Ono što treba naglasiti je da promjene koje dolaze ovise o vašim natalnim predispozicijama i aspektima koje sklapa pomrčina sa vašim natalnim planetama.

Grizemo sebe sa otiskom zubi negdje duboko u duši. Grcamo se u vlastitoj krvi, negdje zakočen, umrtvljen stoji taj rasparani bol. Jesmo li si ikad dali šansu da ponovno ugledamo svijetlost? Da udahnemo nešto više od ničega. Da zalijepljene pete ipak dožive neke nove korake.

Da sanjamo, onako kako znamo i umijemo. Da iživimo svoje oči na ljepotu. Čemu strah od propadanja? Jedino mjesto u koje možemo potonuti je u nama. I jedino mjesto na kojem moramo biti prvi je u – sebi.

Kada odriješimo svoje ruke na sigurnost, kada postavimo svoje prioritete, kada na vrhu svog života budemo bitni sami sebi, bit ćemo bitni i drugima. Nevoljko si priznajemo, ali gdje smo zataknuli naše snove? Gdje smo i kada ugušili naše potrebe? Kad smo se zadnji puta dozivali, kako bi čuli zvuče li ti naši dolasci lijepo?

Pomrčina Sunca u Škorpionu ne donosi krajeve nego transformacije. Ona ima snagu Feniksa. Oživjeti sve zaspalo i zaboravljeno, sve što tinja. Sve što smo mislili da se ugasilo. Ona ima snagu protrljati vaše oči i učiniti ih spremnima na nova buđenja. Jer pomrčina u Škorpionu to i jeste – probuđeni svijet.

Neki će morati postaviti sebe konačno na prvo mjesto, a neki će morati na to mjesto postaviti druge. Vrijeme je za nove početke u već postojećim odnosima, za oživljavanje već poznatih emocija, za jednu, nikad iščezlu, strast. I neće vam trebati puno da se prisjetite kako je to udahnuti nekoga, kako mrsiti tijela, kako stvarati sebe.

Pomrčina će nekima donijeti potrebu, svojevoljnu ili pak prisilnu, da promjene svoj stari način života. Da se izdignu iznad poroka, površnih odnosa, seksualnog rasparčavanja sebe. Promjene su neminovne. Poželjne. Potrebne. I neće biti lake.

Stoljećima živjeti jedan način života, i potom ga mijenjati, nije lako. Ali kad shvatite da to niste vi, da je to samo odraz vašeg bola, rana, vašeg udaranja o pod. Kad shvatite da niste samo tijelo, već i duša, da srce može osjećati, ali mu uporno to branite.

Kad shvatite da možete sami ubiti tu bol, gorčinu, otisak prošlosti, tako neuke, proste i sramne, probudit ćete se sa novim otkucajima. Potpuno spremni da budete ono što oduvijek i jeste – ljubav.

Suncu, Mjesecu i Veneri pridružit će se i energija retrogradnog Neptuna u ribama. Znate li da sve što ostvarite, dugujete svojim snovima? Zato sanjajte. Želite. Vizualizirajte. Vjerujte da možete svaki odnos preobraziti onako kako želite. Vjerujte da možete pronaći ili zadobiti ljubav. Vjerujte da možete promijeniti sve što želite, i uspjet ćete.

Snovi ovih dana imaju najglasnije poruke. A želje u vama napokon imaju priliku biti ostvarene. Ima li išta ljepše od toga da se okrenete oko sebe i pomislite – “Vidi ovu zvijezdu, vidi ove ostvarene želje, ovo kino snova zovu fantazijom”.

Ljubomora će kliziti niz vaše grlo poput žuborite rijeke otrova. Bijes će iskočiti iz vaših vena. Ruke će vam biti okovane lancima. Divlje ćete bujati u sebi. Razbacivati se, uništavati i gorjeti. Vrištat ćete, letjeti, padati i nestajati. I učinit ćete i da vas ima i da vas nema.

I gorljivo ćete tražiti pripadanje nekome. Jer dijelovi vas, uvučeni su u druge. Naučite si šaptati. Osluškivati jeku svoje tišine. Pratiti svoje potrebe. Naučite se ustajati, buditi, lijegati i rastajati sa samim sobom, svakog dana, svake minute, u svakoj sekundi i onda recite – što smrt može učiniti čovjeku koji se svaki dan rađa i umire?

Ne budite posesivni, opsjednuti, ne budite zaluđeni, ne budite niskih strasti, i još nižih poriva. Ne tražite izgovore za svoja ponašanja u nekom bolu ili patnji. Ne govorite kako vas je život učinio takvima, jer nije. Jedine osobe koje vas čine ste vi sami.

I onda, uhvatite malo sebe u ruke i polako, nježno, obazrivo, brže, tiše, sporije, gorljivo, nesagledivo, utaknite u sebe otisak nekih novih disanja. Možda umijete da volite i snažnije, to ne znate.

I dajte se. Neusporedivo bolje nego ikada. Predajte se, potpuno, stopljeni, suživljeni u njemu i njoj. Jer, “vaše je ionako samo ono što poklonite drugima”.

 

Astro Aisha