“Dok se ruši nebo, mi ćemo zajedno stajati. Postoje razlozi za to. Neka se ruši. Rušilo se odavno.” 

Na nultom stupnju znaka Raka, u nedjelju, 21. juna, dočekuje nas solarna eklipsa, zagrljaj Mjeseca i Sunca, ili mlad Mjesec. I njezin utjecaj trajat će šest mjeseci.

U nekim trenucima naših života postoji prilika za novi početak. Postoji trenutak koji kao restart priželjkujemo. Postoji nada da se može krenuti od ničega i doći ka nečemu. Nekome. Ka sebi. Počeci početaka. Pa i onih prahistorijskih. U kojima se opet sastajemo. Karmički određeni.

U trenucima u kojima pronalazimo jedni druge u sebi. U nekim osjećajima koji se tek trebaju stvoriti. U nekim dodirima koji još neispričano postoje u paralelnim svemirima. U nekoj karmi koju smo nekada davno jedni drugima ispisali. Po koži. Po mirisu. Po sjećanju. Po nekoj niti koja neobjašnjivo spaja nespojivo.

U vrijeme eklipse Venera je retrogradna u Blizancima i podržana Saturnom. Vraćamo se u preispitivanja. Dileme. Ratove misli. Vraćamo se na izbore. Riječi i sve ono što nam zaokuplja misli. Vraćamo se da preispitamo vrijednost našeg življenja, ljubavi, emocija, odnosa.

U mjesecima koji predstoje neki će se susresti sa prošloživotnim partnerima. Odvojeni djelovat će tako neodvojivo. Poznato. Blisko. Sasvim slučajan susret protegnut će sjećanja. Lucidne snove i pamćenja. Negdje smo se nekad već sreli.

Neki će preispitivati pravce svojih odnosa. Da li krenuti naprijed u neke ozbiljnije stadije poput suživota, braka i djece. Ili se povući, jer postoji toliko nedorečenih i nespojivih stvari u nama. Pristati na sebe ili na njega/nju? Da li je to što želimo to što želimo cijeloga života? Ili?

Neki će se naći u dilemi između dvije osobe. Dva pravca. Dvije vrijednosti. Dva posla. Da li birati sigurnost i poznato ili iskočiti iz tračnica i namjestiti sebi sebe? Ako niste sigurni, radije se posavjetujte sa nekime.

Period do kraja godine i sljedeće eklipse nije pogodan za donošenje bitnih i važnih odluka. Jer, prekobrojan broj retrogradnih planeta jednostavno ne daje suvišni izbor. Više izgovor. Više potez unazad. Više neko ponavljanje da utvrdimo staze svojih životnih puteva. Jer… lako je reci “Da” drugome, ali da li ga možemo reći sebi? Da li ga možemo opravdati pred svakim izborom? Pred ogledalom pred kojim stojimo goli?

Da li je to “Da” ili “Ne” čvrsto i dosljedno, ili ne znamo ni sami što bismo rekli. Da li se zalijećemo sa odlukama ili su u nama već odavno pokošene sve oluje. Borimo li se u istim bitkama već stotinu puta? Vrtimo li se u krug ili se krug vrti u nama. Žalimo li se da nemamo izbore, a kad ih imamo ne znamo što sa njima?

Neobjašnjivo je objašnjavati čovjeku da sve ima svoje vrijeme. I da u tom vremenu, vrlo često, mi nismo bitni. Možda ni ne trebamo uvijek biti. Možda trebamo odmoriti i oslušnuti sebe.

Da li se osjećaš živom dok živiš ono čemu si rekla Da? I da li si postavila granicu svemu onome čemu si rekla Ne? Bježiš li dok trčiš u zagrljaje. Ili u samoću. Ili u Sebe? I da li se tvoje Srce odaziva na sve što te zove? Jer ako ne… i ako da…, zastani. Svijet će uvijek biti pod tvojim nogama.

 

Astro Aisha (Sanja Paraminski)