Za tumačenje karata kao i za svijet ezoterije zanimam se od mladosti. No tek prije 12 godina moja teta počela mi je prenositi svoje znanje o svemu tome. Tako da sam se tom svom hobiju, iako malim koracima, sve više i više počela posvećivati. Ali onako istinski, iz duše.

Od svih mogućih špilova karata, koje sam ikada vidjela, najviše me se dojmio onaj Lenormand karata. Bila je to na prvi pogled neobjašnjiva povezanost s 36 živopisnih karata. Nekoć ranije, nisam mogla ni pojmiti kako samo precizno te kartice mogu dati točne i precizne odgovore, naravno ako je pitanje konkretno.

Druga stvar koja me fascinirala jest biografija same madam Lenormand. Bila je to žena koja je zaista živjela van svog vremena. Valjda se u ovom slučaju “sličan sličnom raduje”, jer i sama ne živim po pisanim pravilima seoskog okruženja u mjestu gdje stanujem. Osim što je sama osmislila karte za proricanje, madam Lenormand je zbog istine završavala i u zatvoru. Među državnicima koji su bili njeni klijenti bio je i car Napoleon.

Kako su se njena predviđanja uglavnom kasnije i događala, ova je madam postala savjetnica Napoleonu u nekim njegovim bitnim životnim situacijama. I meni se samoj znalo događati, dok gledam karte nekom od meni bliskih prijatelja, da ni sama ne vjerujem što poručuje raspored karata. No kasnije, vrijeme je pokazalo da su karte pokazale istinu.

Zahvaljujući ovom hobiju, smirenija sam i ne donosim naglo zaključke, kao ranije. Naučila sam pojedina životna događanja prihvatiti i pustim da vrijeme učini svoje, jer neke stvari mi “mali ljudi” ne možemo mijenjati. Nisam se tako iskazala kao arheolog, što je bila moja davnašnja želja, ali uz Lenormand karte postala sam jedna druga ja.

Kada je rije o meditaciji, koja mi je jako bitna, svakom tko će čitati ovaj tekst toplo preporučam meditacijske vježbe, barem povremeno. Činjenica je da svi mi u ova moderna vremena živimo previše brzo, a meditacija će pokazati kako usporiti samog sebe i postati zdraviji po svim pitanjima.

Nekada sam i sama mislila da je to samo gubljenje vremena, a sada na to gledam sasvim drukčije. Imam 44 godine, a u duši se osjećam radosno kao kada sam imala 20 godina. I dok nam život nosi tegobe kroz mnoge stresne situacije, jedino na nama samima je kako se nositi sa svime time. Potrebno je prihvatiti stvari kakve jesu i ne očajavati. Samo treba probati.

Sretno!

 

Slavenka Polojac