Saturn je ušao u znak Vodolije 21. marta 2020. godine i tu će ostati do 1. jula, kada se u retrogradnom hodu, vraća u znak Jarca. Ponovo ulazi u Vodoliju 16. decembra i tu ostaje do 7. marta 2023. godine.

Saturn predstavlja totalnost poznatog univerzuma, prema ljudskoj sposobnosti percepcije. U tradicionalnoj kosmologiji, Saturn vlada onim završnim prstenom planetarnih sfera koje opasavaju Zemlju – njegova sfera označava granicu između planetarnih sfera i fiksnih zvijezda u kojim prebivaju mitske, vječne forme koje su vječnije od ličnih bogova. To je ujedno i razlog zašto je Saturn vladar granica, zidova i brava; iznad njegove sfere praktično je nemoguće ići. On predstavlja limit našeg iskustva i razumijevanja.

Ovo razmatranje Saturnovog putovanja kroz Vodoliju, ali i Jarca, dakle kroz svoje kuće biće nešto drugačije od uobičajenih tema kojim se bavi mnoštvo astroloških tekstova o tom tranzitu. Naime, stav je autora ovih redova da je ovaj ingres od posebnog značaja za temu kojom smo se ranije bavili, u trilogiji o dobu Vodolije koju možete pročitati ovdje: Doba Vodolije – prvi dio ; Doba Vodolije – drugi dio i Doba Vodolija – treći dio ili kada počinje Novo Doba? Takav stav ću pokušati da obrazložim u nastavku.

Moto srednjevjekovnih alhemičara “solve et coagula” znači “rastopi i skupi”. Prvi korak, rastakanje, slabi materijalne veze i transformiše čvrstu materiju u finiju, lakšu tvar. Kad je Prima Materia rastavljena na najmanje sastavne djelove, prelazi se na fazu zgrušnjavanja, skupljanja, u kojoj se gradi iznova, ovog puta korišćenjem pročišćene ili produhovljene Materie. Rezultat je Kamen Mudrosti, ili Eliksir Života, substancija sa legendarnim iscjeljujućim i transformacijskim moćima.

Opisani alhemijski proces je analogan Saturnovom putešestviju kroz Jarca i Vodoliju. Saturn dakle prelazi u svoju dnevnu kuću, Vodoliju, napuštajući noćnu, znak Jarca. Kako je Saturn dnevna planeta, to je više “na svom” kad je u Vodoliji. Takođe se smatra da Vodolija, kao vlažan i topao znak, pruža neophodnu protivtežu Saturnovoj ekstremno hladnoj i suvoj prirodi. Stoga možemo reći da je Saturn u Jarcu prilično “yin” po prirodi; započinjući “solve” fazu, dok je Saturn u Vodoliji više “yang” i fokusira se na izgradnju novih struktura, ili “coagula”. Saturn u Jarcu pita “šta moram da pustim?” dok Saturn u Vodoliji postavlja pitanje “šta mogu ponovo da izgradim?”

Istorija podržava ovu tezu i drevnu alhemijsku mudrost. Poslednji put kad se desio ovakav prelaz imali smo pad Berlinskog zida, koji je označio kraj socijalističke vladavine u bivšem Sovjetskom bloku i nakon što je Saturn ušao u znak Vodolije, raspad SSSR-a. Saturn u Vodoliji natjerao je svijet da se uhvati u koštac sa tom novom fazom i stvori potpuno novi svjetski poredak po završetku Hladnog rata. Stoga, jasno možemo uočiti da Saturnov tranzit kroz znakove kojim vlada u ovom petogodišnjem periodu obećava masovno razbijanje ustaljenih formi praćeno prilikom za rast.

Astrološki posmatrano, implikacije ovog tranzita u ovom trenutku se mogu smatrati još važnijim nego prethodno opisane. Razlog za to je što u ovoj godini nastupa velika konjunkcija hronokratora, kojom započinje novi ciklus od nekih 230 godina, budući da dolazi do prelaska konjunkcije u vazdušni triplicitet. Po svom značaju u mundanoj astrologiji, ova konjunkcija se smatra “srednjom” koja nam daje informacije o dešavanjima u religijama, kraljevstvima i dinastijama, te najavljuje rađanje neke nove religije ili dinastije.

U tom smislu, vrijedi podsjetiti da je Islam nastao u vrijeme kad se ova konjunkcija “premjestila” u vodeni triplicitet. No, pored toga, ovaj prelaz u vazdušni triplicitet ima još jednu bitnu indikaciju na koju nam takođe ukazuje istorija. Naime, poslednji put kad je konjunkcija hronokratora bila u vazdušnom triplicitetu, odnosno kad se takav prelaz desio, Evropa je bila suočena sa pandemijom kuge, poznatom kao “crna smrt”.

Bila je to jedna od najvećih pandemija svih vremena i označila je kraj srednjeg vijeka. Te 1346. godine, pojavljuje se u Evropi ono što je vjekovima bila noćna mora, suština, carica svih opasnih bolesti – crna smrt, kuga, koja se proširila iz sjeverne Kine, vjerovatno kao rezultat infekcije koje su prenijeli pacovi i buve.

Najdramatičniji je (u Italiji) slučaj Sijene, čije se stanovništvo, sa 50 hiljada svelo na 10 hiljada. Nije Firenca oduvijek bila prvi grad Toskane; prije “crne smrti”, bješe to Sijena, “svi su putevi vodili” iz Sijene u Rim, u Pariz – bjehu gospoda iz Sijene rođaci francuskih kraljeva (otud je Sijena jedini grad u Italiji čije su se građevine gradile u stilu čiste francuske gotike); najveći umjetnici srednjeg vijeka – Ćimabue, Dućo di Buoninsenja, Simone Martini, braća Lorenceti … bjehu iz Sijene. Sijena se od te pandemije, na neki način, nikada nije oporavila; grad je, u arhitektonskom smislu, zauvijek zamro – mi se, danas, kada odemo u Sijenu, vraćamo u četrnaesti vijek.

Osim razornih demografskih posljedica, crna smrt je uticala na duh tadašnjeg društva – mi posjedujemo dokumenta na osnovu kojih vidimo da su ljudi podozrivo gledali jedni na druge, da su se mrzeli; tražilo se objašnjenje, krivac za bolest – najčešće Jevreji bjehu okrivljavani, proganjani, linčovani; a neki su, u naletima iracionalnosti (nastale iz očaja), epidemiju pripisivali Božjoj volji (kazni), te su nastajali vjerski pokreti poput “flagelanata” – bičevaoca, koji su se javno samokažnjavali, do krvi bičevali. Iako je ovakve pojave vrlo teško predvidjeti, ipak se bilježi da je srednjovekovni engleski astrolog John of Eschenden, uspješno je predvidio “Crnu smrt”-  kugu, 1348. godine iz pomračenja 1345. godine, tvrdi Lehman, Lee,  u svojoj knjizi “Klasična astrologija modernog življenja” (Atglen, PA: Vhitford, 1996.) Ideja da konjunkcija iz 1345. godine bude značajna bila je vrlo rasprostranjena.

Predikciju za “Crnu smrt”, kao što je ovaj izvještaj iz Pariza sa Medicinskog fakultet iz 1348. godine pokazuje: “Kažemo da je udaljeni i prvi uzrok ove kuge bio najavljen konfiguracijom neba. 1345. godine, konjunkcijom tri superiorne planete u znaku Vodolije…. Aristotel svjedoči da je to slučaj … on kaže da je smrtnost rasa i depopulacija kraljevstava događa se u spoju Saturna i Jupitera”. Naime, na dan početka proljeća što je Mundana karta nadležna za period do narednog proljeća, u Vodoliji su se našli Saturn i Jupiter u bliskoj konjunkciji, te Mars koji je išao separatno ka kraju znaka. Jovan iz Eschendena, je predskazao “korupciju vazduha”. Sam Gersonides je daleko precizniji i daje listu očekivanih događaja, koja uključuje “bolesti i smrt i zlo koje će dugo trajati “.

Kada se konjunkcija odvijala u fiksnom znaku, njen uticaj trajaće više dana. Pingri daje ibn Ezru kao referencu trajanja; i zaista ibn Ezra kaže “kada je planeta u fiksnom znaku, ona označava sve što je stalno i trajno “. Gersonides izračunava Sizigijum pre ulaska Sunca u Ovna, što je bilo pomračenje, posebno važno u srednjovekovnoj astrologiji, sledeći Ptolomejeva pravila, koji u Tetrabiblosu kaže, “prvi i najsnažniji uzrok takvog događaji (opšti uslovi zemalja) nalaze se u sizigijama Sunca i Meseca prilikom eklipsi “.

Ono što je uslijedilo nakon ovo izuzetno teškog perioda masovnog stradanja i rušenja jednog starog poretka, u izvjesnom smislu, je još značajnije za nas. Ova strašna drama, ova jeziva tragedija, je stvorila temelje za Renesansu, jer je svijet, nakon totalne devastacije (demografske, ekonomske), morao odnekud da počne. Nakon toliko strahota, dolazi do opšteg oporavka, do socijalne obnove; nakon toliko bola i tugovanja, posvećuje se ljepoti, umjetnosti, prije svega u Firenci, koja će tim novim veličanstvenim virusom zaraziti svu Italiju, a potom i Evropu. Pokrenula se ekonomija koja je živnula nalazeći nove modele i nova tržišta. Pokrenuli su se poljoprivrednici, uzgajivači stoke, zanatlije, trgovci… jednom riječju uslijedile su masovne društvene promjene.

Veza sa sadašnjim dešavanjima je više nego očigledna. Trenutna epidemija COVID-19 je vrlo slična, iako možda neće imati takvu smrtnost i devastacije kao opisana “crna smrt”, svakako je za očekivati da izazove ili pokrene određene procese koji će preobraziti svijet u kom živimo. Ova epidemija je toliko ozbiljna i raširena jer Saturn ulazi u vazdušni znak dok se krećemo ka eri konjunkcija hronokratora u vazdušnim znacima, koje će se ponavljati svakih 20 godina. Ulazak Saturna u znak Vodolije aktivira taj ciklus od 230 godina, jer se pomenuta konjunkcija dešava baš na 0 stepeni Vodolije, pa je ovaj ulazak Saturna neki “preview” nastupajućeg ciklusa, a pogotovo njegovog tranzita kroz Vodoliju. Kako nam je poslednji set Velikih Konjunkcija u vazdušnim znacima donio kugu, koja se baš kao i COVID-19 prenosi kroz dah, odnosno vazduh, isto tako možemo očekivati da će i ova imati transformacijsko dejstvo na svijet, slično onom kakav je imala i “crna smrt” nakon toga.

U kom pravcu će se cijela priča odvijati, rano je prognozirati. Dometi epidemije su i dalje nepoznanica, budući da ju je moguće zaustaviti samo razvojem vakcine ili razvijanjem grupnog imuniteta. U oba slučaja jasno je da je potrebno bar još godinu ili dvije, tako da se sasvim pouzdana ne može reći ni kakvi će biti zdravstveni  dometi epidemije, a kamoli njeni efekti na ekonomiju i društvo u cjelini. Po svemu prethodno rečenom, smatram da će ukupan značaj biti mnogo veći nego što to sada izgleda ili se pokušava predvidjeti. U svakom slučaju, ovaj period se jasno može tumačiti i kao Tojnbijev “izazov” za ovu civilizaciju, jedno “vrijeme nedaća”, i naš odgovor na taj izazov će determinisati i dalji put naše rase.

Pomenuta trilogija o dobu Vodolije se bavila karakteristikama istog iz aspekta mitologije, ezoterične filosofije i astrologije, pa u tim simbolima vrijedi potražiti i odgovore na pitanje koji oblik će te promjene poprimiti. U principu, one se mogu podijeliti na dva efekta. Prvi je svojevrsna vizija distopijanske budućnosti u kojoj će vladavina totalne države ili još preciznije, tehnokratske (globalne) vlade biti na vrhuncu, u kojoj će mnoge mjere i ograničenja sloboda kojima danas svjedočimo kao “privremenim” postati ipak trajne. Čak iako se postojeće stanje konsoliduje u takav totalitarizam, u tome neminovno leži i njegov pad, pa će se kao i svaka druga Vavilonska kula uruštiti.

Ovakav vid “borbe protiv virusa” favorizuje opisani ishod, pa se sa razlogom može postaviti pitanje da li je to i borba protiv Prirode, koja je, kako smo i vidjeli, i kroz stradanje znala da nas okrene nekom boljem Putu? Jer, vrlo je teško oteti se utisku da su ovakve pandemije prirodan proces pročišćenja koji nam i omogućava evoluciju i koji ima potencijal da promijeni naša društva i ogoli našu slabost kao vrste kad smo suočeni sa ovakvim prirodnim silama. Upravo u tome i leži druga strana mogućih posljedica a to je pojačana svijest o Prirodi, koliko smo pred njom nemoćni i da je jedini naš opstanak u suživotu sa njom, a ne u beznadežnom pokušaju da je nekako osvojimo i njome zavladamo, baš kao što sada pokušavamo da “pobijedimo virus”.

Odgovor se vjerovatno nalazi negdje između, ili u sadejstvu tih oprečnih sila, totalitarne vlade i represije sa jedne strane, i otpora koji počiva na temeljima pomenute svijesti i drevne mudrosti, koje bi po dijalektičkoj formuli trebale da izrode neku novu sintezu, neku novu renesansu. Pri kraju ere Velikih konjunkcija u vazdušnom triplicitetu, nakon Velike Kuge, Renesansa je donijela eksploziju učenja, kao i ljubav prema veličini ljudskog duha kakva nije viđena od perioda antike. Treba li podsjećati sada da je Vodolija ljudski znak? Suština je da sjeme koje sada posijemo možda neće proklijati ni za dva vijeka, ali je neminovno da naposljetku ipak hoće. Vazdušni znaci vladaju još i inženjerstvom i naukom, čijem napretku svjedočimo poslednjih decenija, ali cijenim da najveći pronalasci tek slijede. Takva otkrića više nego ikad imaju potencijal da načine odlučujući “shift” u svijesti.

U toj, već mnogo puta pominjanoj, trilogiji, označio sam ovu narednu veliku konjunkciju hronokratora kao možda i najvažniju tačku preokreta koja vodi ka novom vodolijanskom dobu. Kao što možemo da primijetimo, Saturnov ulazak u Vodoliju evidentno aktivira taj ciklus, pa smatram da i u trenutno vladajućim okolnostima možemo uočavati obrise tog novog doba, i ne samo to, već da će uslijediti i najvažniji događaji koji će ga najzad i ustoličiti i time završiti eru Riba, što će biti uočljivo i kroz odumiranje njoj srodnih formi, i još važnije, stvaranje nekih novih. Neka dinamika tog procesa može se pratiti i kroz naredne konjunkcije na svakih 20 godina, ali naravno, ne samo njih. Poenta je da smo na pragu nove ere, da se svijet već mijenja i tek će nastaviti da se mijenja u pravcu opisivane smjene doba i da moramo pustiti sve ono što nestaje ili “se rastvara” u tom procesu, pa se može zaključiti da ovaj tranzit Saturna predstavlja vjesnik te smjene po predočenom “solve et coagula” principu.

Izvori korišćeni u tekstu:

“Saturn u Vodoliji” – Nina Gryphon

“Svet u doba Korone” – Mihailo Čukić

 

PG Astrolog