“Tvojim imenom šijem jedra, pletem misli oko svijeta,
al’ jedino što izmolim je glas tvojih jeka…”
Saturn je prvi put ušao u znak Strijelca 24. prosinca 2014. godine, i boravio je tu sve do 14. lipnja 2015. godine. Taj period sigurno pamtite po nekim novinama, poboljšanjima, nekoj nadi i vjeri. Dogodile su se stvari u koje ste sumnjali, ali i one u koje ste potiho u sebi vjerovali.
Srce je oduvijek znalo čitati zapisano u vašim venama. Osjećali ste, više nego ikad, neki smiraj. Jer napokon, prepušteni okolnostima, bili ste sigurni da sve što uslijedi, bit će najbolje za vas. I bilo je.
Pamtite li događaje do 24. prosinca 2014. godine, shvatit ćete da se u tih posljednjih mjesec dana saturnovog hoda u Škorpionu, izdogađalo svašta. Život se izmijenio iz korijena koje i nije bilo vaše. Netko vas je iščupao i bacio.
Sve u što ste polagali nade, nije polagalo nade u vas. Pritisak u grudima pucao je sa svakim novim disanjem, potpuno gluhi, tražili ste objašnjenja. Ponekad je tuga rasparala vaše nebo i vaše lice poprimilo je naličje sakramenta. Praštali ste sve što ste mislili da nikad nećete.
Nekako ubojito se čine ugrizi, pogotovo oni koji vam se zariju pod kožu, pa zahtijevaju od vas da se pomirite sa svime. Sjećate li se kaosa vašeg života? Tih susreta? Tog čekanja? Osjećaja da sve činite u krivo vrijeme. Nemogućnosti da dotaknete blizinu. Ni svoju. Ni njegovu. Samo jedno prozaično vrijeme između vaših sudaranja svjetova. Vrijedilo je.
I onda od 24. prosinca, pa sve do 14. srpnja ove godine. Život opet mijenja svoj smisao. Ljudi se vraćaju, odlaze i dolaze. Najviše sebi, a onda i vama. I čini se da napokon ostvarujete dio svojih htjenja. No opet, strah, trepet, kočenja, čekanja…
Kao da nikad ne dolazimo na vrijeme. Frustracije zbog odlaganja. Neki životni momenti koji vas spoje i razdjele. Tihi okus pod prstima. Opasnosti. Vaš život na rubu nekih litica. Shvaćajući bit trenutka, čini se da se rađate.
Još uvijek nadomak svega što želite da postoji u vama. Još uvijek na dah od svega što želite biti. Još uvijek neostvareno zamišljajući. Vi umijete da se ubijete tim snovima. Niste ni svjesni. I neka je tako.
Saturn je na 29. stupnju Škorpiona bio i u periodu od 14. lipnja do 3. srpnja, samo što je tada bio u svom retrogradnom kretanju. Ako se duboko zagledate u dubinu duše, znati ćete da je 29. stupanj bio trenutak vašeg čistilišta.
Dvanaesti mjesec 2014. godine bio je prva faza. Ona najgora. Kad umočena duša na sjenci paklenih ruku osjeća žarenje. Kad suze koje slijevate više ne osjećate svojim. Umrtvljeni. Nejako jaki. Ako vas smijem tako nazvati. Najviše hrabri. Progutate cijeli jedan vulkan. I eruptirate. Kao najdivniji osjećaj svega što možete biti.
Druga faza Saturnovog hoda po ivici stakla bila je od 14. lipnja do 3. srpnja. Tu je propalo sve što može propasti. Zaobišlo vas je sve što vam se moglo namjestiti. Uskratilo vam se sve, kao u isposničkoj diobi. Gutajući zrak. Puneći sebe nečime što samo vi znate kako. Izdržavajući. Smijući se svaki put kad vas sudbina spoji, pa razdvoji. Jer, nije bio trenutak.
Nešto je u vama počelo dogorijevati. Sazrijevati. Shvatili ste još jednom da poriv srca, nije uvijek i poriv duše. Jer imati i nemati sasvim je nebitno dok sve nosite u sebi. Upijate svaku riječ, pokret, mimiku, gestu, svaki dodir, svaki susret kao nešto bezgranično veliko.
I ono umije živjeti u vama. I onda čak i ti trenuci sudbinskih igrokaza izgledaju manje strašni. Nebu se nije dalo da vas baš sastavi na način na koji ste htjeli. Valjda postoji razlog za to.
I sada ulazimo u treću fazu Saturnovog hoda (od 2. do 18. rujna 2015. godine).
Na svakom pragu pakla, u trenutku kada izlazite iz njega, čekaju vas nagrade. Vaša ostvarenja postaju realnost. Koračate u vrijeme svih mogućnosti. Apsolutni. Spremni da prepoznate razloge svega što je iza vas. Lekcije vas čeliče. Kao modri oltar. Shvaćate da nije sve u svoje vrijeme, nego je sve u vaše vrijeme. A vaše vrijeme tek počinje.
Sada sve ono što nije uspjelo, vraća se na provjeru. Dobijate znak, potvrdu, glas. Osjećate u sebi sve nadolazeće. Život vaš vrvi sada ljudima, prilikama, ponovljenim i novim. Napokon kompletirate svoju priču.
Dodajete posljednju puzzlu. Napokon ima smisla. Dio koji nedostaje, ne pronalazite, on vam sam dolazi. Jer htjenja su mnogo jača od riječi. Ne može se opisati trenutak u koji kročite. Osim kao vječnost.
Postoje trenuci kad, bez obzira na položaj tijela, duša kleči. Vrijeme je da ustane.
Astro Aisha