Merkur je retro, a mlad Mjesec u Vagi čeka na nas.
Ovih dana toliko upita o istim temama. Isti problemi i scenariji. Znate sve one priče koje su krenule pa stale? Znate sve one ljude sa kojima je sve bilo dobro, a odjednom je samo prestalo njihovo postojanje?
One žene i muškarce koji su se poput najvećih ratnika borili za vas, a onda se odjednom povukli? Pitate se gdje su nestali ljudi koji su vam do jučer pisali? Koji su vas zvali i tražili. Gdje je nestao intenzitet emocija onih koji su jurišali u osvajanje?
Znate sve one priče koje slušate o pomiješanim signalima? Pa se ljudi pitaju što je pošlo krivo i gdje su pogriješili? U odnosima u kojima mislite da je zanimljivo biti lovac ili lovina, obično ispadnete žrtva.
Jer ste ubijedili sebe da je to normalno. Jer ste nečije ponašanje umjesto kao “nezainteresiranost” protumačili kao da njemu treba zapravo pomoć. I to baš vaša. Jer sindrom mnogih osoba je baš to, zaljubiti se u nekoga koga misli da treba ili može popraviti. A ne treba.
To nije ljubav. To je nesretnost. Žrtva. Razlaganje sebe na tisuću komadića. Razvlačenje svojih misli i granica, i neprekidno toleriranje toga da vam netko stane na crtu. I nisu tada ti drugi prešli vaše granice, zgazili ste ih sami.
Ljude treba voljeti. I dati im ono što možete, a ne ono što mislite da im trebate dati. Kada netko nije spreman, vi mu ne možete pomoći. Nije kao da možete otrčati do cilja umjesto njega. Svatko završava svoju utrku onda kada on to treba. A ne kada to vi trebate.
I ne tješite se. Nezainteresiran muškarac je isto kao i nezainteresirana žena. Ne zanimate ih. I to se ne “popravlja”, od toga se odlazi.
Astro Aisha (Sanja Paraminski)