Ulaskom Sunca u znak Ovna, u nedjelju, 20. marta u 17 sati, počinje dugo iščekivano proljeće, te početak razdoblja kad su dani duži od noći. Diljem Europe slavila se boginja proljeća Ostara, kod Slavena božica Vesna, koja pobjeđuje Moranu, boginju zime i otapa snijeg.

Blagdan Ostara, proljetna ravnodnevnica, se smatra astrološkom i poljoprivrednom novom godinom. Krug zodijaka započinje znakom Ovna, a ulaskom Sunca u taj znak započinje novi astrološki godišnji ciklus.

Stoga svim Ovnovima želim sretan rođendan, a svima nama i sretnu Novu astrološku godinu!

Ovo je blagdan novih početaka, ravnoteže, plodnosti, začeća, strasti i uzbuđenja, uzavrele krvi koja radosno kola nakon zimskog sna. Sada sadimo sve ono što želimo postići tokom iduće godine. Idealno je vrijeme za ulazak u nove projekte i inicijative.

U misterijskom smislu predkršćanskih tradicija, Bog koji je rođen na Yule (zimski solsticij, rođenje Sunca) sad je odrastao mladić (Sunce postaje jače), zavodi i oplođuje svoju djevu – Božicu, koja će pak za devet mjeseci na zimski solsticij, roditi ponovo malog Boga. Trojna Boginja (djeva, majka, starica) ovdje se javlja u simbolici djeve, kao na mladi Mjesec.

Strast i uzbuđenje je osnovni misterij Ostare. To je ona nekontrolirana želja ili žudnja himer eros koja je potrebna radi postojanja i opstanka, a koja se smatra prauzrokom postojanja svijeta. Seksualnost i plodnost se slavi na Ostaru – Bog oplođuje Božicu, muškarac ženu, mužjak ženku.

Na proljetnu ravnodnevnicu jednako su dugi dan i noć, muški i ženski princip su u ravnoteži, što je idealna osnova za plodnost. Ovdje nema muškarčeve dominacije nad ženom, već se temelji na ravnopravnosti i obostranom pristanku (Više o ovoj tematici može se pročitati u knjizi “Iolar – Paganizam u teoriji i praksi”).

Ostara ili Eostara (eng. Easter – Uskrs) je germanska i saksonska mjesečeva boginja proljeća, zore i plodnosti, a njezini simboli su jaja, zečevi i ptica. Legenda govori kako je božica Ostara pronašla ranjenu pticu u snijegu te ju pretvorila u zeca kako bi mu pomogla preživjeti zimu.

Ali pošto je prethodno bila ptica i kao zečica je mogla nesti jaja. Iz svoje zahvalnosti prema boginji, zečica je jaja ukrasila i poklonila ih boginji na dar. Prema drugoj verziji priče boginja je spasila šarenu pticu pa je kao zečica nesla šarena jaja.

Povijest bojanja jaja seže u daleku prošlost, prva obojena jaja pronađena su na području Mezopotamije pred nekih 4000 godina, a jaje je bilo povezano s božicom plodnosti Astarte. Stari Egipćani vjerovali su da je život nastao iz jajeta. Imali su običaj darivanja pisanica u proljeće kao simbol probuđenoga života. U mnogim kulturama smatra se da je život nastao iz kozmičkog jajeta (lingama), pa u tom smislu jaje ima simbol začetka.

U našoj slavenskoj kulturi duga je pretkršćanska povijest bojanja jaja, koja su se oslikavala svako proljeće. Proljeće je nagovještavala božica zanosne ljepote imenom Vesna. Prikazivana je sa cvijetom u kosi, u lijevoj ruci drži buket cvijeća, a na kažiprstu desne ruke stoji joj lastavica. Pomagala je ljudima da poprave zimom narušeno zdravlje, usklađujući rad srca i razuma.

U grčkoj mitologiji početak je proljeća označavao povratak Perzefone iz Hada, kada majka Demetra postaje sretna jer joj se kći vratila, pa je zemlju ponovno učinila plodnom. U keltskoj kulturi iz otisaka božice Olwen u zemlji počinje rasti i cvjetati bilje.

Babilonska kultura nam donosi boginju ljubavi, prokreacije i rata – Ištar ili Inannu. Najpoznatija priča o Ištar je njezino oslobođenje ljubavnika Tammuza iz svijeta mrtvih, kada je Tammuz i čitava priroda koju je on predstavljao bila je ponovno oživjela.

 

Irena Dumančić Baranja