“Ali, postoji vrisak u svakome od nas, koji prešućujemo.

Držeći ga toliko blizu, mi ga negiramo.”

Mjesec nas dočekuje u svom punom sjaju na 29. stupnju znaka Strijelca. U opoziciji sa Suncem i Venerom u Blizancima. Zajedno sa opozicijom Merkura i Saturna. Na fiksnoj zvijezdi Sinistra.

Naši prsti dotiču nebo. Riskiramo svoj posljednji hod. Uhvaćeni u trenutku. Spremni za posljednji okršaj sa samim sobom. Odavno znamo te završetke u nama. Odupiremo im se. Ponekad izluđeni do besvijesti tražimo put. Koliko smo daleko od sebe, kada smo si najbliži?

Mjesec prelazi u znak Jarca. Potrebno da je otpustimo slobodu koju znamo kao svoju. Onu koja i nije bila naša. Mi umijemo tako predati svoje ključeve prvom konobaru, prvom pismonoši, prvom licu koje se nazre u našim životima.

I skloni smo zamijeniti svoje divljaštvo pravom na svoju slobodu. Opravdati sve pod krinkom nečeg prihvatljivog. Skloni smo povjerovati bez provjere. Skloni smo povjerovati da sve ludosti činimo u uvjerenju da je sutra možda naš dan posljednji, iako nikad nismo ni živjeli.

Pa ćemo se još jednom oteti toj racionalnosti pred zoru zrelosti. Još jednom će žene biti razapete između uloga majke i ljubavnice. Još jednom ćemo teško oboriti svoj instinkt. Osporiti da nam nisu dali dovoljno pažnje ili ljubavi. I da je to sve što činimo, baš zato jer nas nisu dovoljno voljeli. Iako nikad nismo voljeli sebe.

Još jednom ćemo imati mogućnost da se raspuknemo u nekim daljinama. Da odlutamo od svoje kože. Toliko daleko, da je već sutra tražimo. Jer nedostaju ta hrapava buđenja u kojima otisci naših prstiju ipak imaju značenje. I koliko god poželjeli pobjeći, veže nas ta sigurnost. Želimo imati nekoga, kada najmanje imamo sebe.

Da li ste pomislili da je to sretna žena? Ona što mladoliko trči ususret svom partneru. Ona koja nosi prsten na ruci. I skida ga po potrebi? Da li ste zamijetili kako vaša prijateljica sija? Gotovo do svoje spaljenosti.

Jer Venera u sjenci Sunca umije da blista kao što nikada nije, ona u Blizancima umije da zavara. Da ispriča priče pune glamura. Da podjednako otrči u oba smjera, i da uvijek djeluje kao da je na svom putu.

Da li ste pomislili da je to sretna žena? Ona u kojoj ludilo i divljina iskaču u obliku najobičnijeg stiska. Ona koja guta svoju strast koja je vuče. Ona koja zahtjevno oblači svoje oči, ne bi li se sakrila. Ona koja bi najradije ostavila sve i otišla, ali ne može. Da li ste pomislili da je to sretna žena? Ja ne.

Disanje u venama postaje sve teže. Budimo se sa pritiskom na grudima. Neke riječi stoje zapete i teške. Naše misli krvare, ali ih je nemoguće izraziti. Bole nas. Ta sumorna jutra u kojima prevrćemo svoje djetinjstvo. Godine ispunjene samo našim življenjima. I od potrebe da se tako često sastavimo sa nekime, mi pucamo.

Kažu da nije bitno kada si izgubio roditelja, bitno je da si ga izgubio. To Merkur u opoziciji na Saturn jako dobro zna. Zato nas guši. Nedostatak disanja. Tuga. Sjećanja koja naviru, makar bila i prahistorijska.

Bole nas sve riječi koje smo prešutjeli, jer znamo da više nema vremena. I ponovno odboljevamo neke gubitke. Bili oni svježi ili stari. Djetetu je nebitno koliko ima godina kada izgubi, ono je izgubilo.

Pa onda opet. Mjesec na fiksnoj zvjezdi Sinistri zasljepljuje. Mi čekamo u vremenu, ljubavi kojima nikada nije došao kraj. I nastavljamo bezglavo svoj put. Rasplićemo se u strastima. Gotovo saživjeli sa slutnjama, gorimo. Spremni smo napraviti i posljednji skandal u duši, jer osjećamo da je došlo vrijeme. Ova je zvijezda mješavina Saturna i Venere, a mi znamo što to znači.

Stajati na rubu svoje slobode, a ne imati je. Čekati nedočekano. Mrsiti svoju karmu i bježati u svoje zidine. Ali, sada više nemamo kamo. Suočit ćemo se još jednom sa svim onim što nas čini. Sa svime sa čim smo se bojali gledati u oči. Bit će to naš način odaziva. Zov za koji nikad nećemo biti dovoljno spremni.

Prolivene žeđi postaju naše tek onda kad ih ispijemo. Volimo to.

 

Astro Aisha (Sanja Paraminski)