Ne očekujem da znaš put. Smjer. Ni kretanje. Ni prave riječi. Ali. Kad otvoriš oči sa prvim jutrom. Želim da znaš sebe. Očekuj to…

Pomrčina Sunca dočekala nas je na 19 stupnjeva znaka Blizanca. Udružena sa retro Merkurom koji je u vrijeme pomračenja kvadriran od Neptuna, a ujedno je i dispozitor pomračenja. Mars u Raku nalazi se u izazovnom aspektu sa Plutonom. Utjecaj pomračenja na osobni horoskop može trajati i do šest mjeseci. Tada mislimo o promjenama koje će biti važne za pojedinca u narednim mjesecima. Generalno gledano, pomračenja svoje “blic” efekte pokazuju nekoliko dana prije i poslije eklipse.

I koliko puta ste ovih dana bili svjedoci živčanih slomova? I svojih i tuđih. Koliko su vas neke misli zaokupile u bezgranična razmišljanja. Koliko su vas neki ljudi ostavili bez teksta. Tek tako. Odjednom. Kolika su “mirna mora” zapravo pokazala svoje oluje? Koliko su riječi pogrešno padale? Koliko se krivih zaključaka donijelo? Koliko nesporazuma je nastalo, jer u vremenu kada jedino što moramo je pričati – mi to ne znamo.

Izražavamo sve neizraženo ovih dana, ali često na pogrešne načine. Ne čujemo. Ne čuju nas. Imamo osjećaj vlastitog bunila u kojem ne dopiremo i ne dopiru. Ljudi pričaju, a nemaju pojma o čemu. Ljudi govore. Sve one sitne, beznačajne razgovore. Tračeve. Ogovaranja. Sve je nekako prividno. Nejasno. Zamršeno. Ne razumijemo se. Ne razumiju nas. Gledamo, a ne vidimo. Pogrešna skretanja su tako kriva, ali tko smo mi da to ikome objašnjavamo?

Jer… Ona nema adekvatnog partnera. On nema dobru djevojka. Susjed vara susjedu. Ona je slijepa. On je naivan. Onaj je alkoholičar. Ona loše odgaja djecu. On je na poziciji, ali njega ne vole. Ona može bolje, ali se ne usuđuje…. I lista se nastavlja u glavi svakog prosječnog čovjeka. Ovih dana. Ali i inače. Zaokupljeni smo trivijalnim stvarima. Tuđim životima. I čudimo se kako neki ljudi jednostavno neke stvari “ne vide”. E pa isto kao što ni mi ne vidimo. Možda je vrijeme da se zapitate.

U danima poput ovih rastu tenzije. Mars u Raku opozitan donosi probleme i sukobe u obitelji. Tragedije. Opasnosti za djecu. Majke. Pojačano je nasilje. Frustracije. Podjele. Svađe koje nemaju svoje pravo značenje. Jer… U svemu što ovih dana eskalira u sukobe, uzrok treba potražiti negdje drugdje. Dublje. Ne u riječima. Ne u pogledima. Ne u površnim razlozima, jer mnogima su to samo okidači. Izgovori. Potreba da ispuste sebe. Kao eksplozija. Bitno je da u svakom sukobu razaznate što je vaše, a što nije. A mnogo toga je ovih dana “ničije”.

Budući da su i Sunce i Mjesec i retro Merkur kvadrirani od Neptuna, ovih dana bi bilo dobro ne započinjati velike stvari. Trebalo bi pripaziti na kretanja, automobile i tehniku. Ne bi trebalo raditi emotivne rezove niti donašati odluke o ulasku u neke odnose, jer sve je trenutno nejasno. Zapetljano. Nedefinirano. Bez garancije. Oslonca. Bez sigurnosti. Sve je u magli. U magiji. U začaranosti. Ponešto je u laži. Želji da nešto ne vidimo ili vidimo bolje. A mnogo toga je samo u našoj glavi. Ali, ne i u stvarnosti.

I treba naučiti ne žuriti. Opustiti se. Zastati. Treba ući u kontemplaciju. Mir. Čekanje. Meditaciju. Ples. Glazbu. Kreaciju. Treba naučiti čitati između redova koji su se nagomilali u našim životima. Razmisliti što i koga uporno čekamo. I zašto. Jesu li naši odnosi satkani od zabluda ili od nas? Da li u ljudima koje dodirujemo uopće postoji biće. Da li nas netko čeka na početku puta ili sami prelazimo put za dvoje.

Mogućnosti su beskrajne. Blizanci to i nude. Raskršća i prilike pred kojima će se svatko od nas naći u narednih šest mjeseci. Izbori. Koje toliko želimo i od kojih uvijek toliko bježimo. I možda najvažnija lekcija ovog pomračenja je da ne pravdate. Nikoga. Nikome. Pa ni sebe sebi. Jer uvijek mogu i uvijek možete drugačije. Ne krivite pomračenja, ne tražite izgovore. Umjesto toga, dozvolite da vam ona pokažu gdje ste. Gdje stojite. Sa kim. I kako. U svojim životima.

Znate onaj osjećaj raspadanja? Na komade. I sastavljanja sebe u neke dijelove kojima više ni ne znaš ime? Onaj osjećaj da život ruši svaki tvoj napor da ustaneš, a opet si tu. Svakog dana živiš, za druge, svoja najbolja izdanja. I dive ti se. A od toliko “izdanja” pitaš se da li si na kraju izdao sebe jer druge nisi. E, baš to neka vam bude misao vodilja svaki put kada pokušate opravdati nekoga tko je imao hiljadu prilika da napravi ispravne stvari, a odlučio je nastaviti raditi pogrešne.

Mi nismo ono što nam se događa, već ono što odlučimo biti. Previše puta opravdavamo tuđe loše postupke sa time da je nekome loš period, loša godinu, loš život. Previše puta opravdavamo loša ponašanja drugih, njihovim tragedijama, dramama ili lošim životima. Ovaj nema roditelja. Onaj nema novca. Ovaj je bio povrijeđen. Onaj je bio odbačen… i tako u krug. Previše se trudimo opravdavati ono što je neopravdano. Možda nemamo nikakve izbore u životu, ali imamo izbor da od sebe napravimo Čovjeka kakav želimo biti. I to što netko odabere da bude loš je njegov odabir. Nisu to krivi ni rastavljeni roditelji, ni društvo, ni povrede. Kriva je osoba.

Loš period nije razlog za loše ponašanje. Loš život nije razlog za lošeg čovjeka. To što je vas netko upropastio nije razlog da vi nekoga upropastite. Svi se mi nekad raspadnemo sa životom, emocijama i povjerenjima, ali se i sastavimo. Idući put kad budete trpjeli nečije loše ponašanje, uvrede, odbijanja, deranja, šamare ili bilo što što vas povređuje i kad poželite to sve sebi da opravdate, sjetite se samo jednog: normalni ljudi ne šetaju naokolo uništavajući tuđe živote. I prerežite to. Najglasnije moguće. Ne zato što ne boli. Nego zato što vrijedite. Ništa nije usporedivo sa onime što dajemo drugima, a kad dajete sebe, potrudite se da imate što i dati. I budite obazrivi prema drugima, nikad ne znate kakve borbe ljudi vode u sebi. A da o tome ni ne pričaju. Pomračenje jest, ali nekad je i do Čovjeka.

 

Astro Aisha (Sanja Paraminski)