Cijeli je svijet samo vanjski izražaj čovjekove imaginacije. Pobliže rečeno, svijet izvan čovjeka je mrtav, no Čovjek je živuća duša i svijet odgovara na njega, ali čovjek to ne zna jer čvrsto spava. Bog je pustio dubok san na čovjeka i dok spava svijet mu odgovara kao u snu, jer ne zna da spava. Zatim prelazi iz stanja sna u kojem je tek živuća duša u budno stanje u kojem je životvorni Duh, i sam počinje stvarati jer sve odgovara na aktivnost u njemu, na njegovu Imaginaciju. “Čovjekovo vječno tijelo jest imaginacija; to je Bog sam”.

Prošlog utorka dobio sam tri predivna svjedočanstva i prepričat ću vam jedno da objasnim na što mislim. Jedna gospođa vozila je Sunset Boulevardom prema istoku i stala na semaforu pokraj autobusne stanice, autobus joj je stajao zdesna. Ugledala je jednu stariju gospođu u sivom kako pretrčava prometnu cestu pokušavajući stići na autobus i vozač ju je vidio no krenuo je bez nje ostavivši je na ulici.

Gospođa koja mi je ovo pričala kaže da se sažalila nad staricom no nije je mogla povesti s obzirom da je morala skrenuti kad se upalilo zeleno svjetlo. No rekla je u sebi, “Svejedno ću povesti ovu gospođu” i zamislila da joj otvara vrata svog auta i pušta je unutra. Nastavila je zamišljati kako joj starica govori da se sastaje s prijateljima nekoliko blokova dalje i boji se da je ne bi pričekali da je morala čekati sljedeći autobus. Nastavila je voditi ovaj imaginarni razgovor još pola minute dok nije bila zadovoljna.

Četiri blokova dalje, kad je ponovno stala na semaforu, netko je pokucao na prozor njezinog auta i ugledala je malu i zadihanu sjedokosu staricu odjevenu u sivo. Spustila je prozor a starica je rekla, “Zakasnila sam na autobus. Možete li me povesti? Prijatelji me čekaju i mogli bi otići bez mene kad vide da nisam izašla iz autobusa.” Pustila ju je u auto, a šest blokova dalje starica je rekla, “Evo mojih prijatelja!” zahvalila vozačici i izašla iz auta. Eto, ovo je za mene primjer budne žene.

Kažem vam, nebesa se raduju kad grešnik shvati da cijeli svijet odgovara na naše misli. (Svi smo mi grešnici jer promašujemo cilj, a cilj je buđenje). Prvu staricu nije mogla povesti u stvarnosti pa je to učinila u imaginaciji i pojavila se druga starica koju je povezla. Odigrala je dramu u imaginaciji i četiri blokova dalje, kad je san završio, na prozor joj je pokucala druga starica. Zamislila je da je povezla malu sjedokosu staricu odjevenu u sivo. Je li važno koju; onu koja je ostala na prošloj autobusnoj stanici ili drugu staricu u sivom?

Svi odgovaraju na našu imaginacijsku aktivnost. Vanjski svijet nije zaista živ. Njegova živost ovisi o čovjekovoj aktivnosti jer, čovjek je živuća duša. Čovjek je nadjenuo ime životinjama, pticama i biljkama, svemu. Bog je postao čovjekom kao živuća duša, no da bi to postao morao je zaboraviti da je Bog. Čovjek sad mora postati životvorni duh, znajući da je sve imaginacijska aktivnost.

Na uglu gdje se odvijao prvi dio ove male drame polovica je svjedoka možda grdila vozača autobusa što nije pričekao staricu. Druga je polovica možda rekla da je luda što pretrčava cestu. I naša je vozačica mogla tako reagirati jer, sanjač ne zna da sanja. Tek kad se probudimo znamo da smo uzročnik sna ili da smo uopće sanjali. Gospođa u autu vidjela je samo osobu koja nije uspjela ostvariti svoj cilj pa je za njezinu dobrobit zamislila scenu koja označava da ga je ostvarila. I četiri blokova dalje srela drugu staricu koja je izgovorila točno one riječi koje je čula u imaginaciji. Sve što je zamislila detaljno se odvilo. Njezin budni san stvrdnuo se u vanjskom svijetu. “Stvarni su snovi bogova dok uživaju u svom dugom besmrtnom snu”.

Kad se čovjek potpuno probudi sanja što mu drago i sve odgovara na njegove snove. Mislimo da sve na svijetu postoji potpuno neovisno o našoj percepciji, no cijela je stvar mrtva. Ugledam je, naiđem na nju, no cijela je stvar mrtva. Zamrznuta. Zatim pokrenem aktivnost u sebi i taj mrtav svijet oživi. No ne znajući da je to moje djelo, s obzirom da čvrsto spavam, cijela me stvar nadvlada i pretvara se u noćnu moru. Moram održati kontrolu i znati da ovisi o meni.

Svijet je beskonačan odgovor a oživljava ga živuća duša koju zovemo čovjekom. Bog se utkao u čovjekov um i zaspao. No kad se čovjek počne buditi stječe kontrolu i vlast, prestaje biti žrtva vlastite percepcije i upravlja svojom pozornošću. Svi su slobodni stvoriti za sebe svijet kakav žele ako znaju da cijela stvar odgovara na njih.

U trinaestom poglavlju Evanđelja po Luki imamo priču o petorici Galilejaca koje je ubio Pilat, “izmiješao njihovu krv s krvlju njihovih žrtava” itd. No glavni lik evanđelja, koji je vaša probuđena imaginacija, reče svojim sljedbenicima, “Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti”! Na ovoj razini možda smatramo da su to i zaslužili, kao što bi svjedoci scene na Sunset Boulevardu mogli reći, “Tako joj i treba kad pretrčava cestu”!

Ova Lukina priča kaže da je čovjek griješio u prošlosti i Pilat ga je dao ubiti no to nema nikakve veze jedno s drugim. Zatim ih Isus upita, “Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti”.

Na ovoj razini sna ljudi žele izravnati račune. To je san pomutnje i ljudi reagiraju, no čovjek se treba probuditi i postati činilac. Na svojoj sadašnjoj razini čovjek uvijek odražava život, ne znajući da je uzrok svega što vidi. No kad se probudi iz sna postaje činilac. Koliko bi ljudi napravilo ono što je napravila naša vozačica? Reagirali bi, gostili bi se plodom Drveta dobra i zla. Žestoko bi reagirali a zatim doživjeli žestoki otpor od ovog mrtvog svemira. No ova žena stvara svoj san i sve se odvilo točno kao što je zamislila, čak i broj blokova. Gotovo bismo pomislili da je “stvorila” tu staricu u sivom no kažem vam, sve se pojavljuje kao odgovor na našu divnu imaginacijsku aktivnost.

Možete biti sve što želite, no ne možete to poznavati ili očekivati da se pojavi ako ne Djelujete. Kad reagirate s obzirom na prošlost nastavljate po istom obrascu. Da biste postali čovjek kakav želite biti stvorite scenu, poput ove žene, i cijeli će se svijet prevrnuti ako je to potrebno da se ta scena ostvari. Ne postoji ni jedna druga sila osim Boga. No u ovom stanju sna Bog je morao “zaboraviti” da je Bog, a zatim se budi i svjesno određuje okolnosti koje želi u svijetu.

I zato ponavljam ovoj ženi, anđeli se raduju zbog tvog buđenja. Kažem ovo bez ponosa, no raduju se i jer sam održao svoje obećanje da ću doći i probuditi ovog spavača u svijetu ljudi. I ja sam sve morao zaboraviti da bih postao čovjek. Kad odeš pa se vratiš, sve moraš zaboraviti da bi postao čovjek. Sve moraš zaboraviti, no obećaš ispuniti zakletvu i pomoći ljudima da se probude. Tad živuća duša postaje životvorni duh i počinje stvarati.

Shvatite to ozbiljno. Ne prolazite kroz ovaj san ne djelujući u njemu. Ovoj ženi trebalo je trideset sekundi da odigra svoju dramu i još šezdeset da je ostvari. Govorite si da ove stvari traže vrijeme. Koje vrijeme? Pročitajte prvo poglavlje Prve poslanice Korinćanima, “Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov. Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju” itd.

Što je križ? Pogledajmo to ovako. Vaš je početak naizgled u majčinoj utrobi a kraj u grobu. Nije zaista, ali tako to vidite. Gledajte na vodoravnu liniju križa kao na vrijeme. Tu vodoravnu liniju presijeca okomita linija beskonačnih stanja, poput Jakovljevih ljestvi. U svakom presjeku vremena mogu se pomaknuti gore ili dolje. Vrijeme teče i odvija se stanje s kojim Ja jesam identificiran.

Dakle, sjedeći u svom autu mogu se uzdignuti i odigrati dramu; djelovati i ostati u tom stanju. I stanje se odvije. Trebalo je šezdeset sekundi. Nebrojena stanja presijecaju liniju vremena. Sjedinimo se s određenim stanjem i ono se izrazi kroz stvaran događaj. Nikome od vas ne treba više od trideset sekundi za promjenu stanja. Jednostavno se zapitajte, kako bi bilo kad… i navedite svoju želju. Ostanite u tom stanju i ono će se izraziti u vašem svijetu protjecanjem vremena. Kad uđete u stanje više ništa ne radite jer, vanjsko treba biti pokrenuto unutarnjom silom. Starica u sivom morala se pojaviti kraj prijateljičinog auta. Odvio se svaki detalj njezinog imaginarnog djela. Zašto ne?

Svemir je beskonačan odgovor. Shvatit ćete da vas nitko na ovom svijetu ne može uznemiriti jer, samo je sjena. Vidio sam da je cijeli svijet mrtav, potpuno zamrznut, a zatim dopustio pokretanje nečega u sebi – i sve je oživjelo. Pojavi vam se tisuću pitanja. Tko sam ja? O čemu se radi? Zašto? Ovdje sve odgovara na čovjekovu imaginacijsku aktivnost. Je li veće čudo kad bolesnik ozdravi ili slijepac progleda od ovog koje je ispričala ova gospođa? Ona je budna. Tad vam ništa ne znači ako zgrnete bogatstvo. Sve ljudske počasti u stanju sna postaju vam bezvrijedne.

Morate se “pokajati”. Ta riječ nema nikakve veze s tzv. Božjim sudom. Ovo je samo san. Čovjek reagira na njega ne znajući da je sanjač i da uzrokuje cijeli san. Doslovno značenje grčke riječi prevedene kao “pokajanje” jest promjena načina razmišljanja. Nema nikakve veze s moralnim predodžbama. Crkve su uvele to moralno značenje, no riječ nema nikakve veze s tim. Nije važno što je čovjek učinio jer, ako promijeni svoj način razmišljanja, pokaje se u tom smislu riječi, naći će se na okomitoj liniji stanja i stvari će se promijeniti. Naći će se na određenoj točki linije stanja.

Postoje nebrojena stanja i moramo naučiti razlikovati stanje od pojedinca koji se nalazi u njemu. No mogu se promijeniti i premjestiti u drugo stanje. S vremenom ću to moći napraviti za tren oka i uzdići se na okomitoj liniji stanja. Zato Pavao kaže, “Dolazim samo poučavati križ”. Uzdići ću se u sebi, ignorirati prijašnje stanje i pretpostaviti da su stvari onakve kakve želim da budu. Ostanem li vjeran tom stanju protok Vremena će ga izraziti. Blake je rekao, “Vječnost je zaljubljena u proizvode Vremena”. Kažem vam, ne vjerujte da zbog prošlih djela ili trenutačne situacije ne možete promijeniti svoj položaj unutarnjim uzdizanjem, i gledati kako cijeli svijet odgovara na to. SAD!

Kažem, ova je gospođa budna; Dijete je budno u njoj, a buđenje je svrha života. Bi li joj laskalo ako je veliča cijeli svijet uspavanog čovječanstva? Bi li vama laskalo da ste u snu i svi vas hvale, no probudite se i shvatite da je to bio samo san? Jedan sanjač dodjeljuje odličje drugom sanjaču, no ne znaju da sanjaju. Buđenje je jedio što je važno. Buđenje i vršenje Božje volje. Božja volja djeluje u vama kao imaginacija, a Njegova je volja ostvariti zamišljeno stanje.

Ostvariti nešto novo, poput ove žene, održati nešto što postoji ili otpustiti nešto što vam je odbojno. Napravit ću sve troje i jedino ću djelovati, prestat ću reagirati. Tad cijela Biblija oživljava. Pustite “mudre da se izruguju ili podnose”. Neka dosegnu mjesec ili zvijezde, sve je to mrtvo. Ništa ne živi izvan čovjeka. Čovjek je živuća duša koja se polako pretvara u životvorni duh. No ovo možemo prikazati jedino parabolama i metaforama koje potiču čovjekov um da ustane i dokaže to.

Pustite dobro i zlo i jedite sa Drveta života. Ništa na svijetu nije neistinito ako želite da bude istinito. Vi ste istina svega što percipirate. “Ja jesam istina, put i život”. Možda fizički nemam ništa u džepu no u imaginaciji imam MNOGO. Činjenično gledano to je laž, no istina se temelji na snazi moje imaginacije i stvorit ću to u svom svijetu. Trebam li prihvatiti činjenice i zamišljati s obzirom na njih? Ne. Priča o smokvinu drvetu kaže da tri godine nije rađalo plodove. Gospodar je rekao, “Posijeci ga.” No vinogradar je rekao, NE!

Tko je ovo drvo? Ja jesam to drvo; vi ste to drvo. Rađamo plodove ili ih ne rađamo. No vinogradar je rekao da će okopati oko smokvinog drveta, pognojiti ga i vidjeti hoće li roditi. To je ono što ovdje radim svakog tjedna, pokušavam postići da vaše drvo rodi. Trebali biste roditi koji god plod želite. Ako želite biti u sretnom braku, trebali biste biti u sretnom braku. Svijet je samo odgovor. Ako želite novac, stvorite ga. Ionako je sve san. Kad se probudite, kad znate što stvarate i da vi to stvarate, stvari se mijenjaju.

Biblija je najveća knjiga na svijetu no s obzirom da je shvaćamo u moralnom smislu puna je jadi i bijede. Evanđelja se čine gotovo okrutna ako ih doslovno shvaćamo. Novi zavjet tumači Stari zavjet i nema nikakve veze s moralom. Promijenite način razmišljanja i ostanite u tom novom stanju sve dok se ne izrazi.

Čovjek smatra da se vlastitim naporom treba izvući iz nečega, no Bog spava u nama kao živuća duša a zatim se ponovno rađamo kao životvorni duh. To radimo u ovoj učionici zvanoj Zemlja, ili nakon smrti jer, ne možete umrijeti. Nakon smrti možete jednako čvrsto spavati. Neprestano ih srećem i takvi su. I dalje vole i mrze iste stvari. Ni malo se nisu promijenili. I nastavit će tako sve dok se napokon ne probude, dok ne prestanu reagirati i počnu djelovati.

Ne shvaćajte olako priču koju sam večeras ispričao. Uzmite je k srcu. Večeras dok se vozite kući odigrajte neku scenu. Nije važno o čemu se radi. Zaboravite na dobro i zlo. Odigrajte scenu koja označava da imate ono što želite, a u mjeri u kojoj ostanete vjerni tom stanju ono će se izraziti u vašem svijetu.

I nikakva sila ne može to spriječiti jer ne postoji ni jedna druga sila. Ništa ne postoji neovisno o vašoj percepciji, što vrijedi i za našeg velikog filozofa koji i dalje tvrdi da je sve neovisno o promatraču ali promatrač ima određene moći. Nije tako. Ništa nije neovisno o promatraču. Sve što gledam “ispari” kad maknem pogled. Za nekog drugog možda postoji, ali ne za mene. Neka naš san bude uzvišen jer svijet je beskonačan odgovor na vas, na biće koje želite biti.

Sad utonimo u Tišinu.

 

Prevela Sanja Marić