Dolazi vrijeme godišnjih odmora i svi se tome radujemo, planiramo, pripremamo…

Moja vizija savršenog odmora je – hladovina, kavica s mlijekom, miriše sunce i more, vjetrić pirka, a Oliver pjeva: “Lipo li je, lipo li je…”

Ali, kako priznajem i prihvaćam različitosti, mogu shvatiti da netko voli sunčanje, plivanje, ronjenje, jedrenje, boravak u prekrasnim muzejima ili tulumarenje cijele noći!

Manje više svi čeznu za morem, koje si nažalost mnogi ne mogu priuštiti, ali i boravak u planinskom dijelu Hrvatske je isto tako prekrasan…

Svatko ima svoje veselje i svoj užitak. Važno je da odaberemo ono što nas veseli i da odmor ispuni svoju osnovnu svrhu – odmaranje, opuštanje i punjenje baterija.

Cijelu godinu provedemo u maštanju o odmoru, a često se priče svode na kuknjavu koja je većini tako draga – zimi nam smeta što je hladno, proljeće je kišno, a u ljeti tako vruće!

Pa ljudi, vrijeme mora biti nekakvo! A to što se mi često navučemo na kuknjavu, nije problem s vremenom već s nama! U najidealnijoj varijanti imamo dovoljno novca za tjedan dana s obitelji na moru. (I kad to ide na rate do Božića!)

Čini nam se da će nam tih sedam prekrasnih morskih dana nadoknaditi sve propuste, nerviranja, premaranja, tijekom cijele godine. Djeca će biti draga i prekrasna, a partner tako romantičan – sad je vrijeme da nadoknadimo sve što smo propustili i posvetimo se jedno drugom!

Pažljivo smo odabrali destinaciju, u veseloj atmosferi spakirali kofere i krenuli u uzbudljivu ljetnu avanturu. Savršena slika kvari se već na putu, odnosno autoputu. – gužve su, vozači nepažljivi, vruće je… (Naravno da je vruće – ljeto je! Glupo mi je kad se ljudi nerviraju zbog vrućine. Što su očekivali u ljetnim mjesecima? Snijeg?! Zar nismo mi ljudi smiješni?!)

Dolazak u odabrano mjesto se obično otegne, a mi umorimo i iznerviramo. Klinci cendraju, gladni su, umorni, muka im je – a nama već svega dosta! Teško da će biti neke romantike prve noći na moru, što zbog umora, što zbog nervoze.

Slijedeći dani ne donose neke promjene – izbačeni iz svog prirodnog okruženja i uobičajenog luđačkog ritma, izgubljeni smo i nervozni, ne znamo što bi sa sobom… I tu su partner i djeca idealan poligon za ispucavanje… (I njih sigurno muče iste stvari!)

Tako se zamišljeni odmor iz sapunice pretvara u odmor iz pakla! A zapravo smo sami tome krivi.

Glava nam je puna nerealnih očekivanja – svi problemi koje smo imali na kontinentu neće samo tako izvjetriti na moru! Ne treba očekivati čuda, već normalne, jednostavne stvari koje život čine posebnim i čarobnim.

I najbitnije od svega – potrudite se sami sebi osmisliti odmor, ne očekujte da netko drugi sve učini umjesto vas! Vrijeme koje imate na raspolaganju provedite na najljepši mogući način – opustite se, odmorite i uživajte!

 

Željka Tokić