“Nikako da mi već jednom krene, stalno neki problemi, kao da iz kutije iskaču.”; “Ne može se ovdje dobiti dobar posao, ako nemaš dobru vezu ili “kovertu”.”; “Posla još i ima, ali novaca nema, nikako da naplatim svoje račune i rad.”; “Nikako da nađem dobrog partnera, sve se uvijek svede na isto, kao u začaranom krugu.”; “Partner samo tjera po svome, ne razumije, ne čuje me, ne doživljava, ma svi su oni isti.”; “Nikako sa ovom mojom bolesti na zelenu granu, sve sam probala, ali ništa ne pomaže.”; “Nemam vremena za sebe, baš nemam, nikako da se maknem od obaveza.”

Slobodno nastavite ovaj niz… Sigurna sam da svatko od nas ima neku svoju specifičnu situaciju o kojoj izražava svoje nezadovoljstvo i razočarenje. Međutim, što time zapravo činimo? Što sebi na taj način radimo?

Pričanjem i žalopojkama o onome što ne želimo da nam se događa (jer ovakve situacije ne želimo, bar se nadam da ne uživamo u patnji i nezadovoljstvu, jer je to je onda za neku drugu raspravu), samo potvrđujemo stanje takvo kakvo je. I tako se “zacementiravamo” u lošem stanju. Fokus nam je tada upravo na onome što nije onako kako bismo voljeli da jest. Naša energija slijedi naš fokus i hrani baš ono što ne želimo. I dobivamo još više toga, upravo zbog toga što nam to nije po volji.

Po onome o čemu pričamo i po načinu na koji o nečemu pričamo, možemo prepoznati gdje nam se nalazi fokus, odnosno na što smo fokusirani. Na primjer, ako se usmjerimo na nedostatke, manjkavosti, nepravilnosti, nepravdu i mane, time još više njih privlačimo u svoju stvarnost, te ih još više u svojoj realnosti doživljavamo.

Univerzum nam na takav naš izričaj uvijek odgovara i donosi – “neka bude tako”, ne zaboravite!”. To su univerzalna pravila, svakom se “odreže” istom mjerom. Nije tada važno što smo mi zapravo htjeli misliti, što smo zaista htjeli biti, što bismo voljeli. Reakcija nastaje jedino kao naša frekvencija i vibracija.

Zato “rad na sebi” podrazumijeva dosta truda i treninga, ispravljanja “krivih Drina”, barem na početku, dok ne shvatimo što zaista radimo i gdje griješimo. Ali, s obzirom da se radi o našim vlastitim životima, našoj sreći, zdravlju, uspjehu i ispunjenju, taj je rad i trud jedino bitan i važan. Sve ostalo je sporedno, jer kada sredimo sebe i svoj život na ispravan način, tada i sve ostalo oko nas rješava se posljedično. Uzrok stvari je bitan – mi sami, a ne naše posljedice – životne okolnosti kojima smo okruženi.

Do pozitivnih rješenja u našim životima neće doći dokle god imamo negativne stavove o bilo čemu što nas tišti i što želimo riješiti. Dakle, okrenimo priču u afirmativan ton. Privucimo pozitivna rješenja, a nemojmo negativnosti bezbroj puta potvrđivati.

Dakle, pokušajmo s afirmacijama:

“Novac mi je sve bliže i bliže. Dolazi mi lako i bez blokada, iz poznatih i nepoznatih izvora. Novac je energija koja daje moć dobrim namjerama.”

“Zdravlje je moje prirodno stanje, uživam u ravnoteži i lakoći življenja. Bolesti odlaze, jer mi više ne trebaju. Shvaćam svoju istinsku prirodu i beskrajno se radujem s njom.”

“Moj rad vrijedi, radim ono što volim i plaćaju mi za to. Primam otvorena srca i bez zadrške. Primanje je samo drugi vid davanja, sve je dio istog ciklusa.”

“Moj partner je brižan i pun razumijevanja, zaslužujem i zavrjeđujem svu pažnju i nježnost kojom se odnosi prema meni. Zahvalan/na sam na tome. Zajedno rastemo.”

“Za mene postoji idealan partner, kad i ja postanem idealan partner za njega. Radim na sebi, izgrađujem sebe, razvijam sebe, da bih takvog partnera i privukao/la. Sve odgovara na moju vibraciju.”

Ako sada počnete sa komentarom poput: “Da, lijepo je to, ali… baš u ovom trenutku i nije to moguće…”, tada se vratite na početak ovog teksta i pročitajte ga ponovno, pa ponovno, pa ponovno… sve dok vam ne sine!

 

Žaklina Bokun