Shvaćamo li uistinu koliko su mudri ti Brojevi? Jedan je doslovce ‘ispao’ iz nule (uzmimo za sada teoriju kaosa kao točnu). I tako je iz Ničega (nule) nastalo Nešto. Ali, to Nešto nije bilo puno više od Nečeg neodređenog. Zato se Nešto nastavilo razvijati, i tako smo dobili Dvojčicu.
A bez Dvojčice ne bi bilo ni ribice (a bome, ne bi bilo ni oka… ups, ako ste počeli uspoređivati biblijsku Knjigu stvaranja i brojeve, pa zaključili kako je upravo tako nekako, oko Dvojčice došlo do odvajanja svijetla i tame, jer je Dvojčica progledala… To nema nikakve veze sa mnom, jer to ste vi u to počeli ‘petljati’ Bibliju). Ja samo pričam o Brojevima. Nisam ni spomenula gledanje, svjetlost, tamu, a omaklo mi se i oko, i Riba…
A riba, kao riba, pliva i pliva… I onda hoće da vidi kamo pliva. E, ali da bi ribica plivala, u nečemu mora plivati, pa smo s ribicom dobili i vodu. Puno vode, previše za jednu jedinu ribicu. Jadna je sirotica skapavala plivajući, a moguće i ne bi toliko skapavala, da nije bila znatiželjna. Vidjela Jedinica da Dvojčica nešto puno zamahuje perajama, pa joj, u cilju očuvanja života, ograniči prostor za plivanje. I bi Trojčica! A mi imamo naš trokut!
Eh, da… ali stvari nikad nisu tako jednostavne kako se misli. Trojčica je ubrzo zapazila kako nije mudro biti stalno izložen tami vode, ali ni kopna, jer možeš izgubiti vid, budući da i ne koristiš previše oči. A kako nije previše pametno ni provesti vječnost tek tako, slijep, kao dio Nečeg što je postalo Nešto, i Trojka se zamislila. A mi dobismo trokut!
Dvojčica (ribica) nije baš neki izbor za valjanu diskusiju i pravu akciju, pa se tako zgodilo da je Trojka uputila apel za akciju Jedinici, koja je na koncu konca i najodgovornija, jer je i započela cijelu tu zavrzlamu oko kruženja unutar kružnog vrtloga. Jedinica, koja je, razumije se, u potpunosti shvaćala svoj dio odgovornosti za nastalu situaciju, pripomogla je velikodušno u stvaranju Četvorke! I tako dobismo – malo Svjetla, malo Tame. Malo Sunca, malo Mjeseca… I stvari se nekako poklopiše. Brojevi su bili zadovoljni. Njih četvero! A ni naš tetragramaton se nije bunio…
No, kako to obično bude – sve što je lijepo, kratko traje, jer da traje dulje, postalo bi dosadno! A obično dosada najprije dohvati onog koji stalno radi isto, i obično mu kad tad ‘pukne film’. I tako je našoj ribici pukao film. I Dvojčica se požalila Trojčici (koja je imala poprilično mogućnosti, budući je u sebi sadržavala moć koju je imala Jedinica, a dvojčica, nažalost, nije). I tako se Trojčica spetljala s Ribicom. I Dvojčica i Trojčica napraviše čuda. Toliko su se pozabavile kreativnošću da nije bilo druge nego im dati Peticu! I, kako to obično i biva, kad je u pitanju Petica – svi sretni. A mi smo dobili pentagram!
Ali, ne možeš nekome dati Peticu, a ne vidjeti za što si je dao. Istina? I dok su Dvojčica i Trojčica bile u punom zamahu, po pitanju inspiracije, Jedinica odluči vidjeti čime se to Dvojčica i Trojčica toliko zabavljaju.
Na kreativnoj pozornici sad ih je bilo šest! A bio je i čovjek! Ako vam je draže, neka bude čovječja ribica. I bio je heksagram! Trokut s bazom dolje, koji je tako lijepo učinila Trojčica, i trokut s bazom gore, koju je formirala jedinica sa Dvojčicom.
I budući su svi bili zadovoljni učinjenim, a pomalo i umorni od toliko akcije, ni Jedinica nije baš bila raspoložena za put natrag, bar ne odmah, prije no što se malo odmori. Završi zato Jedinica ciklus, poslavši natrag energetski vrtlog svih brojeva, a ona sama uze oblik broja Sedam, da bi tako zaokružila tu prekrasnu igru brojeva.
Zamislite što bi bilo s nama da nije bilo ribice?
Ribe iz dvije kružnice
Na početku stvaranja postojalo je veliko Ništa, apsolutna nula. Unutar te nule Bog je stvorio kuglu (krug). Time je počela geneza. Ako sami nacrtate krug (kružnicu), kući na komadiću papira, i onda nacrtate drugu kružnicu sa sjecištem bilo gdje unutar prve, dobit ćete simbol Ribe, odnosno simbol Kršćanstva.
Taj simbol ribe zapravo i nema puno veze sa Kršćanstvom, nego sa Isusom (sjetimo se ‘epizode’ s Petrom, koji nije slučajno bio ribar, a kome je Isus rekao: ‘Slijedi me, i učiniti ću te ribarom ljudi’), odnosno Essenima (gnostički pokret u ondašnjoj Palestini, čiji je, u Isusovo doba, vrhovni Učitelj bio Ivan Krstitelj. Njegova uloga u kazališnoj predstavi povijesti poprilično je izvrnuta, kao i mnoge druge, jednako kao što je bio i učitelj Marije Magdalene, visoke svećenice).
Kako god, pokušajte. Gdje god stavili sjecište drugog kruga u prvom – uvijek ćete kao krajnji simbol dobiti Ribu odnosno Oko!
Shema stvaranja
A sada zamislite (ili pokušajte se sami malo poigrati kružnicama), da ste tako nastavili sedam dana stvaranja! Znači, svaki ste dan nacrtali jedan krug (kružnicu). I sad imate sedam krugova! A imate i gotov svijet!
Brat bratu, imate i pentagram!
Cvijet života
Divne li igre sa šestarom. Još uvijek vam se ne sviđa geometrija? Ne? Dobro, onda se ostavimo geometrije i pogledajmo malo što ćemo dobiti ako nastavimo tako crtati kružnice. Još i još… Koliko ribica, koliko pentagrama? Koliko istine, a koliko laži? Misao može biti ovakva ili onakva.
Misao je obično uvjetovana raspoloženjem i čuvstvima. Ali, zar nije predivno koliko su brojevi moćni? Iz razloga što upravo kod njih nema nadmetanja: “Danas nisam raspoložen da budem drugi, i zato neću biti dva. Danas ću za promjenu biti tri. Ako već Jedan ne dopušta da budem prvi, sebičnjak bezobrazni. Petica neće mrziti četvorku, zato što je prije nje u nizu, niti se uzoholiti pred devetkom, koja je tamo negdje na samom kraju.” Kod brojeva nema: ‘hoće mi se – neće mi se’, ‘malo ovamo, malo onamo’, ‘idi mi – dođi mi’… Oni su stalni i nepromjenjivi!
Čiča Platon to je još davno ‘skopčao’, kao i to da ostatak čovječanstva njegovog doba ima ozbiljnih teškoća s ‘kopčama’, pa je sve to ostavio u obliku bilješki, baš kao što su to radili Majstori Tarota (sakrivši najveće životne mudrosti u špil igraćih karata). Inkvizicija je bila vrlo zainteresirana za pirotehniku, pa je u nedostatku živih enciklopedija posezala i za onima ispisanima na papiru. I dok su knjige odlazile u dim i pepeo, ljudi su po krčmama i kod kuće, za dugih zimskih večeri igrali karte, neki igrali, a neki tražili Platonovu geometriju. Kako god, svi su oni, baš kao i veliki ‘kartoman’ Da Vinci, voljeli karte, brojeve (zna se da svaka karta ima svoj broj, zar ne?) Kako bi dvojka špade mogla odjednom htjeti biti petica kope? Da ne bi, zna se red u brojevima. A zna se i za ‘cvijet života’ u geometriji, odnosno po filozofu Platonu.
Nataša Tambolaš
